Pred Žalbenim vijećem Tribunala nastavljena rasprava o žalbama četvorice osudjenih za zločine koji su u ljeto 1992. počinjeni u prijedorskim logorima Omarska i Keraterm. Mladjo Radić, osudjen na 20 godina, bi prema riječima njegovog branioca pristao i na "200 godina... samo da ne bude za silovanja"


Izričući u novembru 2001. kaznu od 20 godina zatvora Mladji Radiću, šefu jedne od stražarskih smjena u logoru Omarska, Pretresno vijeće je navelo da je optuženi učestvovao u koordiniranju zlostavljanja i da je lično počinio i djela seksualnog nasilja nad bošnjačkim i hrvatskim zatočenicama.

Usmeno argumentujući žalbu na takvu presudu, odbrana je nastojala da dokaže da optuženi nije direktno učestvovao ni u jednom krivičnom djelu i da nije bio na položaju vlasti u logoru, nego običan stražar. "Niko od nas normalnih, uračunljivih ljudi ne može poricati da je Omarska nešto zbog čega se svi moramo stideti, ovaj sud je formiran i zbog Omarske", rekao je beogradski advokat Toma Fila. Po njemu je, medjutim, "ne izvan razumne sumnje, nego van svake pameti" povezivati organizaciju logora sa Stanicom milicije u Omarskoj i Mladjom Radićem - "njenim službenikom sa najnižim mogućnim policijskim činom."

Medjutim, najteže od svega je, po riječima Radićevog advokata, što presuda uključuje seksualno nasilje. "Prenosim vam želju svog klijenta: ne dvadeset, dajte mu 200 godina za sve što ste naveli, ali dopustite da dokaže da silovanja nije bilo", rekao je Fila, dodajući da je za njegovog klijenta najznačajniji "obraz" i činjenica da ima suprugu i tri sina.

Pretresno vijeće je, medjutim, zaključilo da je Radić silovao svjedokinju K, da je pokušao da siluje svjedokinju J i da je počinio seksualno nasilje nad još tri žene. Dovodeći u pitanje kredibilitet tih svjedokinja, odbrana je istakla da je oslobodila Radića optužbe za još dva silovanja, utvrdivši, u dokaznom postupku, neuvjerljivost svjedočenja. "Te svedokinje, medjutim, ne odgovaraju za lažno svedočenje, a bošnjačka obaveštajna služba potom dostavlja Tribunalu nove", rekao je Fila.

"Pretresno vijeće nije apsolutno dokazalo ni spoznaju ni namjeru optuženog da učestvuje u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, a to navodi kao element presude na sedam godina zatvora", rekao je pravni zastupnik Miroslava Kvočke, banjalučki advokat Krstan Simić u obrazlaganju žalbenog podneska. Osnovni njegov argument, izložen pred Žalbenim vijećem, je da je Kvočka "imao nesreću" da radi u Odjeljenju policijske stanice sela Omarska, odakle je 28. maja 1992. angažovan za unutarnje obezbjedjenje "privremenog sabirnog centra". Nije imao nikakvu funkciju u logoru, bio je "dežurni na profesionalnom zadatku i čak je otjeran iz logora jer je svesrdno pomagao zatočenicima" - tvrdi Kvočkin branilac. Prema njegovim riječima, presuda za učešće u "udruženom zločinačkom poduhvatu", koji podrazumijeva progone na nacionalnoj osnovi, apsurdna je u odnosu na čovjeka koji je pravi "reprezentant multietničke zajednice: oženjen je Muslimankom, dvije njegove sestre su udate za Muslimane, a ćerka za Hrvata".

Na početku usmenog obrazloženja žalbe Zorana Žigića, advokat Slobodan Stojanović je istakao da je njegov branjenik samo jednom bio u logoru Omarska, i to oko dva sata, a da su mu pripisani "svi zločini koji su se desili i prije i poslije te posjete." Izmedju ostalog, osudjen je i za ubistvo Bećira Medunjanina koje je - tvrdi branilac - počinjeno u njegovom odsustvu. Stojanović je rekao da je Pretresno vijeće prihvatilo "vrlo sumnjive" iskaze dvojice svjedoka da su vidjeli Žigića u "bijeloj kući", gdje su Medunjaninu nanesene smrtonosne povrede, a odbacilo tvrdnje desetak drugih svjedoka tužilaštva da on tog dana nije ni bio u Omarskoj.

Rasprava o žalbama četvorice osudjenih za zločine u prijedorskim logorima se nastavlja.

Dijeljenje sadržaja