Odbrana Vujadina Popovića osporava dokaze optužbe prema kojima je tadašnji načelnik bezbednosti Drinskog korpusa VRS u julu 1995. "nadzirao" pogubljenja Bošnjaka zarobljenih nakon pada Srebrenice. Pojam "paketi" koji Popović koristi u jednom presretnutom razgovoru se, dokazuje odbrana, ne odnosi na zarobljenike koje treba pogubiti već na jedinice koje su priskočile u pomoć Zvorničkoj brigadi


Vujadin Popović je 16. jula 1995. godine, kao načelnik bezbednosti Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), bio zadužen da obiđe liniju fronta u zoni odgovornosti Zvorničke brigade i o tome izvesti komandu korpusa a ne da, kako se navodi u optužnici, "nadzire pogubljenja Muslimana zarobljenih nakon pada Srebrenice". To sledi iz iskaza Ljube Rakića, koji je danas putem video linka svedočio na suđenju oficirima vojske i policije bosanskih Srba optuženim za zločine u Srebrenici i Žepi.

Rakić je u leto 1995. godine bio načelnik za informatiku u komandi Drinskog korpusa VRS. Kao dežurni oficir komande 16. jula 1995. godine je telefonom razgovarao sa Popovićem a transkript tog razgovora, koji je presrela prislušna služba Armije BiH, tužilaštvo je uvelo u spise tokom svog dokaznog postupka.

Popovićev branilac je svedoku ukazao na taj dokument nastojeći da ospori tužiočevo tumačenje presretnutog razgovora. "Paketi" o kojima Popović u tom razgovoru obaveštava komandu, predstavljaju, po tužiocu, Bošnjake zarobljene nakon pada Srebrenice i zatočene na više lokacija u području Zvornika, odakle su odvođeni na masovna pogubljenja. Popović, prema optužbi, misli upravo na te lokacije kad u presretnutom razgovoru navodi da je "gore bilo strahovitih problema".

Rakić, međutim, drugačije tumači Popovićeve reči. "Paketima" su, tvrdi, nazvani delovi jedinica upućenih Zvorničkoj brigadi kao ispomoć u borbama sa snagama Armije BiH koje su se povlačile prema Tuzli. "Strahoviti problemi" su, po svedoku, okršaji sa pripadnicima Armije BiH koji su se odvijali "gore – na području Baljkovice" i u kojima je Zvornička brigada imala velike gubitke.

Unakrsno ispitivanje tužilac je, očekivano, posvetio upravo ovim tumačenjima Popovićevih reči, kao i svedokovim tvrdnjama da 16. jula 1995. nije znao ni za odvajanje muškaraca od žena i dece, ni za zarobljenike iz kolone koja se povlačila prema Tuzli, kao ni za njihovo zatočavanje i pogubljenje. Rakić tvrdi da je za sve to čuo "mnogo kasnije, iz medija". Na pitanje tužioca da li danas veruje da su se ti zločini dogodili, svedok odgovara da se "nešto možda i dogodilo", ali da "nema pouzdanih informacija i nije siguran u podatke koji su o tome objavljeni".

Prilikom preuzimanja dežurstva 16. jula Rakić se, kako je rekao, upoznao sa svim događajima od prethodnog dana. Nije mu, međutim, poznato da je "bezbednjak" Glavnog štaba Ljubiša Beara 15. jula pozvao komandanta Drinskog korpusa generala Krstića i tražio od njega pomoć kako bi mogao da "razdeli" još "3.500 paketa" koji su mu preostali. Na tužiočevu sugestiju da je za ovaj poziv kao dežurni svakako morao znati, Rakić je danas odgovorio da za to "prvi put čuje", nakon čega su sudije upozorile svedoka na pravo da ne odgovori na neka pitanja ukoliko smatra da bi ga to moglo inkriminisati.

Rakić je do kraja unakrsnog ispitivanja uglavnom tvrdio da se ne seća podataka s kojima ga je suočavao tužilac. Među njima je i presretnuti razgovor iz koga sledi da je 17. jula, umesto u Vlasenici, i sam bio u komandi Zvorničke brigade na čijoj teritoriji je, prema optužnici, dan ranije pogubljeno više od hiljadu Bošnjaka zarobljenih nakon pada Srebrenice.

Dijeljenje sadržaja