Sarajlija Perica Koblar, opisao na suđenju Vojislavu Šešelju kako je jedini od četvorice pripadnika Armije BiH koji su u julu 1993 godine zarobljeni na Igmanu preživeo ispitivanje od strane četničkog vojvode Branislava Gavrilovića Brneta


Perica Koblar, bivši pripadnik Armije BiH, opisao je danas na suđenju Vojislavu Šešelju kako je 17. jula 1993. godine na Igmanu pao u zarobljeništvo četnika kojima je komandovao Branislav Gavrilović zvani Brne.

Tog dana je na Igmanu zarobljeno sedam pripadnika Armije BiH: četvorica, među kojima je bio Koblar, su pali u ruke četnika, dok su se trojica našli u zarobljeništvu Vojske Republike Srpske.

Odmah po zarobljavanju četnici su, opisao je Koblar, ubili osamnaestogodišnjeg Roberta Kahrimanovića. Koblar i ostala dvojica - Živko Krajišnik i Rusmir Hamalikić – sprovedeni su u podnožje Igmana, gde ih je dočekao vojvoda Brne. Pošto je saznao njihova imena, Brne je upitao Živka Krajišnika "šta ti dođe Momo" na šta je ovaj odgovorio da mu je Momčilo Krajišnik rođak. Brne ga je onda upitao da li je Srbin, a kada je ovaj potvrdno odgovorio počeo je da ga šutira. Zatim je, tvrdi Koblar, vojvoda opsovao Krajišnika, Mladića i Karadžića i rekao: "U Sarajevu je Šešelj bog i zakon i neće ti pomoći ni Mladić ni Karadžić.".

Vojvoda Brne je onda pokušao da Krajišnika i Koblara natera da igraju neku vrstu "ruskog ruleta" sa njegovim pištoljem, da bi potom naredio da "vode to đubre" pokazujući na Krajišnika, nakon čega je četnik sa nadimkom "Ćopo" istresao u njega šaržer iz automatskog oružja. Koblar kaže da nije video kada su odveli Rusmira, ali je kasnije, kada su ga vodili u Blažuj da ga predaju vojnoj policiji, video u šiblju noge leša za koji pretpostavlja da je bio Rusmirov.

Predajući Koblara vojnoj policiji VRS vojvoda Brne je naglasio da je on "njegov zarobljenik", te da "ne sme da mu fali dlaka s glave". Vojni policajci su se pred Brnetom, prema Koblaru, "ponašali kao sluge" i "svima su se tresle gaće".

Uprkos upozorenju, Koblar je prebijan i zlostavljan tokom šest dana provedenih u Blažuju, a nakon toga je prebačen u zatvor u Kuli. Taj zatvor je, kako je opisao, bilo samo njihovo "sedište za Međunarodni crveni krst", pošto su zatočenici sve vreme – od 6 ujutro pa do ponoći – provodili na prinudnom radu na linijama fronta oko Sarajeva. Nakon osam meseci zatočeništva uspeo je da pobegne dok je bio na prinudnom radu na poljoprivrednoj ekonomiji.

Početak unakrsnog ispitivanja, pred kraj današnje rasprave, protekao je uglavnom u Šešeljevom insistiranju na pitanjima o tome da li su "Bosanci po nacionalnosti isto što i Bošnjaci?" Svedok, koji je na početku rekao da se nekada izjašnjavao kao Jugosloven a da se sada izjašnjava kao Bošnjak, je odgovorio da "nas Bosance, na žalost, podvode pod kategoriju 'ostalih'".

Dijeljenje sadržaja