Ako Pretresno vijeće u predmetu bivših čelnika Herceg Bosne odobri zahtjev tužioca za ponovno otvaranje dokaznog postupka optužbe radi usvajanje relevantnih dijelova ratnih dnevnika Ratka Mladića, odbrana prvooptuženog Jadranka Prlića će također tražiti ponovno otvaranje svog dokaznog postupka, pošto smatra da dnevnici sadrže "visoko relevantne dokaze koji idu u prilog odbrani"


Pozivajući se na princip "jednakosti oružja" strana u postupku, Prlićev advokat Majkl/Michael Karnavas daje do znanja sudijama da će odbrana - u slučaju da Pretresno vijeće odobri zahtjev za ponovno otvaranje dokaznog postupka optužbe – također tražiti ponovno otvaranje svog dokaznog postupka kako bi uvela dijelove Mladićevih dnevnika koje ona smatra relevantnim kao i prateće dokumente, te pozvati nove svjedoke ukoliko se za tim ukaže potreba.

Odbrana napominje da će se o sadržaju Mladićevih bilježnica detaljnije izjasniti kada one budu u potpunosti prevedene a Prlić dobije dovoljno vremena da ih prouči. Prlić je, kako se navodi, do sada identifikovao "samo nekoliko" odlomaka iz Mladićevih dnevnika za koje tužilaštvo nije tražilo da budu usvojeni, a koji imaju "relevantnu vrijednost za teze odbrane".

Ti odlomci, po odbrani, otkrivaju da je bivši savjetnik UN za civilna pitanja Viktor Andrejev/Andreev prenosio povjerljive informacije Srbima te tako "uticao na dešavanja na terenu i tok pregovora" i u mnogim prilikama savjetovao srpsku stranu da ne prihvati predložene mirovne prijedloge. To, po mišljenju odbrane "dovodi u pitanje tačnost i pouzdanost" dokumenata UNPROFOR usvojenih u dokaze, kao i kredibilitet pojedinih međunarodnih svjedoka.

Odbrana smatra da dijelovi bilježnica koji se odnose na kontakte između Mladića i generala Moriona/Morillon podupiru ranije navode odbrane o Aliji Izetbegoviću. Kao primjer navodi se Mladićeva bilješka od 25. juna 1993. godine kada je Morijon rekao da "Alija Izetbegović s jedne strane poziva na mir a s druge traži oružje", kao i da je "Izetbegović stavio pod blokadu Sarajevo".

Mladićeve bilješke, po odbrani, pokazuju da sporazum iz Graca između Radovana Karadžića i Mate Bobana od 6. maja 1992. godine "nije nikad postojao". Odbrana tu tvrdnju ilustruje Karadžićevom rečenicom da se "Srbi sa Hrvatima ni o čemu ne mogu sporazumjeti", izgovorenom neposredno nakon sastanka sa Bobanom.

Odbrana, dalje, navodi da dnevnici pokazuju da su Hrvati "jedini tražili mir" na pregovorima u Ženevi i citira Matu Bobana koji je rekao da su "principi koje je gospodin Vens/Vance iznio zapravo principi koje Hrvati kontinuirano predlažu drugim narodima". Naredba Jadranka Prlića od 15. januara 1993. godine je, tvrdi odbrana, pogrešno interpretirana kao "ultimatum" Armiji BiH da se povuče iz provincija koje su po mirovnom planu trebale pripasti Hrvatima. Odbrana u prilog toj tvrdnji navodi Mladićevu bilješku od 3. januara ’93 da su Oven/Owen i Nambiar i sami predlagali povlačenje vojske sa graničnih dijelova zamišljenih provincija.

Po mišljenju odbrane dnevnici "na više mjesta" pokazuju da su tvrdnje optužbe o saradnji između Hrvata i Srba pogrešne, te da je zapravo "postojala saradnja između političkog i vojnog rukovodstva Srba i Bošnjaka". To, kako navodi odbrana, potkrjepljuje Mladićeva karakterizacija Hrvata kao "ustaša" kao i rečenica Slobodana Miloševića iz decembra 1993. godine da "po svaku cijenu" mora doći do sastanka sa Muslimanima kako bi se razgovaralo o podjeli BiH.

Dijeljenje sadržaja