Skinuta oznaka poverljivosti sa prošlonedeljnog svedočenja trojice hrvatskih policajaca čijim je iskazima optužba nastojala da dokaže da je general Ivan Čermak 27. avgusta 1995. godine naložio ili predložio da se pored mrtvih civila u selu Grubori ostave puške kako bi izgledalo da su poginuli u oružanom sukobu. Svedoci Čermakove odbrane, koji su takođe učestvovali u uklanjanju leševa iz Grubora, tvrdili su juče da nisu čuli takav nalog ili predlog


Da li je general Ivan Čermak naložio ili barem predložio da se mesto zločina u krajinskom selu Grubori - gde je 25. avgusta 1995. godine ubijeno pet srpskih staraca - "preuredi" tako da izgleda kao da su civili stradali u oružanom sukobu sa hrvatskim specijalcima?

Bila je to centralna tema dvodnevnog dodatnog dokaznog postupka optužbe na suđenju generalima Gotovini, Čermaku i Markaču, optuženim za zločine u toku i nakon operacije "Oluja". Radi "zaštite integriteta postupka" veće je naložilo da svedoci daju iskaz na privatnim sednicama, da bi nakon toga odlučilo da se njihova svedočenja javno objave.

Centralna ličnost rasprave iza zatvorenih vrata bio je Jozo Bilobrk, splitski policajac koji je u avgustu 1995. godine upućen u Knin sa zadatkom da radi na "asanaciji terena", to jest na registrovanju i pokopavanju leševa pronađenih na oslobođenom području. O događajima od 27. avgusta '95. Bilobrk je u poslednjih desetak meseci dao čak 7 izjava, među kojima je teško naći dve identične.

Bilobrk je bio najizričitiji u razgovoru sa kolegama Mikulićem i Gerovcem, policijskim inspektorima iz Zagreba koji su ga u novembru prošle godine saslušali u okviru istrage o nalogodavcima i počiniocima zločina u Gruborima. Prema "službenoj belešci" o tom razgovoru, Bilobrk je rekao da mu je Čermak 27. avgusta 1995. godine ispred policijske stanice u Kninu naložio da obavi uviđaj u Gruborima, uz sugestiju da se "prethodno postave puške pored leševa ubijenih civila, kako bi izgledalo da su ubijeni prilikom pokušaja pružanja otpora hrvatskim specijalcima". Bilobrk je, prema belešci, "ljutito odgovorio" Čermaku da to neće uraditi, pa su leševi civila ostali u stanju u kojem su zatečeni – bez oružja.

U ostalim izjavama Bilobrk je postepeno odstupao od verzije iz "službene beleške", čiji je sadržaj u prošlonedeljnom svedočenju u celosti negirao. Pred sudom u Zagrebu u februaru i u izjavi haškim istražiteljima u maju ove godine, sugestiju da se "postavi oružje" pripisao je nekom od anonimnih Čermakovih pratilaca pred kninskom policijskom stanicom. A onda je, nakon što mu je odbrana "osvežila pamćenje" pokazujući mu neke dokumente iz tog vremena, promenio i lokaciju: razgovor o "postavljanju oružja" se nije odvijao pred policijskom stanicom u Kninu već na seoskom putu kod Plavnog, gde se okupilo 20-30 ljudi, podeljenih u nekoliko manjih grupica. Dok je tu stajao Bilobrk je, kako je opisao pred Tribunalom, čuo da neko iza njegovih leđa kaže da treba "ostaviti oružje u Gruborima", na šta se okrenuo i ljutito reagovao. U prethodnim izjavama Bilobrk je tvrdio da je Čermak, koji je bio udaljen 5-6 metara i u razgovoru sa grupom novinara, "sigurno mogao" da čuje razgovor o "postavljanju oružja", ali nije na to reagovao. Pred Tribunalom, međutim, više nije bio siguran da je Čermak "mogao da čuje", upućujući tužioca da sam pita optuženog "da li je čuo?"

Konačno, Bilobrk je pred Tribunalom odstupio i od svog prvobitnog tumačenja sugestije o "postavljanju oružja", tvrdeći da se ona zapravo odnosila na "ostavljanje oružja" u vozilima, na ulazu u Grubore, kako preostale civile "ne bi plašili dugim cevima". Nije, međutim, umeo da objasni zašto o tako bitnoj promeni u tumačenju nije u proteklih deset meseci obavestio nikog, pa čak ni Čermakovu odbranu.

Po okončanom iskazu Joze Bilobrka, tužilac je na klupu za svedoke izveo policijske inspektore Željka Mikulića i Antonija Gerovca. Oni su opisali kako je tekao razgovor sa Bilobrkom, ko je postavljao pitanja a ko vodio beleške i kada je i kako napisana "službena zabeleška". U unakrsnom ispitivanju, Čermakov branilac je insistirao na tome da su inspektori postavljali "sugestivna pitanja" i da su Bilobrku – ukazivanjem da imaju informacije da su "visoki zvaničnici MUP ili Ministarstva odbrane" predlagali da se nešto uradi na mestu zločina u Gruborima – zapravo "stavili u usta" Čermakovo ime. Mikulić i Gerovac su to energično odbacili, tvrdeći da je razgovor sa Bilobrkom vođen u skladu sa pravilima službe, da mu ništa nije sugerisano i da je splitski policajac sam pomenuo Čermaka kao predlagača "postavljanja oružja u Grubore".

Odbrana generala Čermaka je, kako smo juče izvestili, izvela dvojicu svedoka: Ivicu Vrtičevića i Mileta Serdarevića, koji su 27. avgusta 1995. godine sa Bilobrkom učestvovali u "asanaciji" Grubora. Obojica tvrde da nisu čuli da Čermak ili bilo ko drugi nalaže ili predlaže da se pored tela žrtava ostave ili postave puške.

Dijeljenje sadržaja