Zoran Rankić je došao u Hag na poziv sudskog veća a pod pretnjom kazne kako bi objasnio zbog čega se odrekao izjava datih tužilaštvu i odlučio da se obrati odbrani lidera srpskih radikala Vojislava Šešelja


Suđenje lideru srpskih radikala Vojislavu Šešelju, nastavljeno je nakon duže pauze iskazom poslednjeg svedoka Pretresnog veća, bivšeg zamenika načelnika ratnog štaba Srpske radikalne stranke Zorana Rankića, Kao i većina "insajdera SRS" koji svedoče na poziv sudija, Rankić je prvobitno bio na listi svedoka optužbe ali je promenio mišljenje i odlučio da svedoči u korist optuženog.

U odgovorima na pitanja predsedavajućeg sudije Antonetija, Rankić je dao isto objašnjenje kao i prethodni svedoci koji su odlučili da "promene stranu". Objasnio je da je prvu izjavu istražiteljima tužilaštva dao 2003. godine, "pod pritiscima na porodicu i pretnjama da će biti prividen". Istražitelj tužilaštva je, po rečima svedoka, "iscepao" njegovu prvu izjavu i poručio mu da "svedoči kako treba" pošto tužilaštvo zna da "on nije cvećka" i da je učestvovao u "događajima u Bosni'". Rankić je, kaže, u to vreme bio "uznemiren i uplašen, razveden od supruge, ostao je bez posla, počeo da pije, a zdravlje mu je bilo narušeno".

Nakon te prve izjave, Rankić je, kaže, bio "prisiljen" da tužilaštvu da još dve izjave, 2004. i 2006. godine koje su, tvrdi, bile netačne ali je morao da ih potpiše kako bi "spasio glavu". Na kraju je 2007. godine "nazvao SRS" i napisao novu izjavu koju je predao timu odbrane Vojislava Šešelja.

Odgovarajući na pitanja sudija Rankić je izložio "zvaničnu verziju" postupka regrutovanja i upućivanja dobrovoljaca na ratišta u Hrvatskoj, slično ostalim "SRS insajderima" koji su se "predomislili". Lokalni štabovi teritorijalne odbrane u Hrvatskoj su, tvrdi, slali "zahteve za ljudstvom", odbori SRS su stupali u kontakt sa onima koji žele da se bore, ratni štab je birao dobrovoljce i upućivao ih u centar za obuku Prigrevica. Rankić je, potom, vodio dobrovoljce u Hrvatsku gde ih je predavao štabovima lokalne TO koja je, od tog trenutka imala "operativnu komandu" nad njima. Nakon oktobra 1991. godine kada je JNA, po rečima svedoka, počela borbu protiv "secesionističkih snaga", dobrovoljci su stavljeni pod njenu komandu.

Rankić se odrekao izjave date istražiteljima tužilaštva da je Šešelj u proleće 1992. godine bio u Zvorniku kao i da je 1991. godine rekao da "nijedan ustaša ne sme živ da izađe iz Vukovara". To je, tvrdi danas, rekao na "sugestiju tužilaštva".

Rankić će sutra odgovarati na pitanja tužiteljice i optuženog Šešelja koji se tereti za zločine protiv čovečnosti u Vojvodini, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Dijeljenje sadržaja