Političke izjave i vojna naređenja čelnika bosanskih Srba "slučajno" su se poklapali sa šest strateških ciljeva srpskog naroda u BiH, tvrdi Momčilo Krajišnik u svedočenju na suđenju "Srebreničkoj sedmorki"


Šest strateških ciljeva formulisanih na Skupštini srpskog naroda BiH u maju 1992 godine, haško tužilaštvo smatra dokazom da su zločini nad bosanskim Muslimanima i Hrvatima bili unapred planirani. Bivši predsednik skupštine bosanskih Srba Momčilo Krajišnik, međutim, te ciljeve opisuje kao "doprinos rešenju bosanskog pitanja" i tvrdi da su oni proizašli iz takozvanog Kutiljerovog plana, kojim je međunarodna zajednica pokušala da spreči sukob u BiH.

Osporavajući Krajišnikov opis ciljeva kojima je, između ostalog, zacrtano da treba "razgraničiti srpski od druga dva naroda, uspostaviti koridor između Semberije i Krajine, eliminisati granicu na Drini i uspostaviti granice na Uni i Neretvi", tužilac Džulian Nikols/Julian Nicholls je u unakrsnom ispitivanju predočio niz dokumenata koji ukazuju da su ovi ciljevi predstavljali smernice za političko i vojno delovanje tadašnjeg vođstva bosanskih Srba.

Među njima je i direktiva Glavnog štaba Vojske Republike Srpske od 6. juna 1992. godine koju je potpisao Ratko Mladić a u kojoj se kao cilj akcije VRS navodi "uspostavljanje koridora između Semberije i Bosanske Krajine", koji treba "stalno proširivati". Tužilac je ukazao na podudarnost Mladićeve direktive i strateškog cilja broj dva, formulisanog nepunih mesec dana ranije.

Krajišnik je, međutim, negirao bilo kakvu vezu Mladićeve direktive i navedenog strateškog cilja, tvrdeći da se radilo o "čisto vojnoj akciji" otvaranja koridora, izazvanoj tragedijom u Banjalučkoj bolnici gde je 12 beba umrlo pošto zbog prekinutih komunikacija sa Srbijom nije na vreme dopremljen kiseonik. Ironičnu sugestiju tužioca da po tome ispada da je podudarnost Mladićeve direktive i drugog strateškog cilja "puka koincidencija," Krajišnik nije hteo da komentariše.

Krajišnik nije želeo da komentariše još nekoliko "koincidencija" na koje mu je ukazano u unakrsnom ispitivanju. Predsednik ratnog predsedništva Bosanske Krupe Gojko Kličković je, na primer, 21 maja 1992. godine naložio da se sprovede "evakuacija preostalog nesrpskog stanovništva" a četiri dana kasnije je komandi Prve podgrmečke brigade predložio da obavi pripreme za "čišćenje leve obale Une i rušenje mosta", tako što će se "uništiti i razoriti što više objekata, zatrpati tuneli i zapaliti borova šuma". Sve se to, tvrdi tužilac uklapalo u strateške ciljeve "razgraničenja srpskog od druga dva naroda" i uspostavljanja granice na reci Uni. Na pitanje da li je reč o novoj "koincidenciji" Krajišnik je odgovorio da on to ne može znati, uputivši tužioca da odgovor potraži kod autora tih dokumenata.

Branilac Vujadina Popovića je u dodatnom ispitivanju Krajišniku pružio priliku da ponovi argumentaciju po kojoj su strateški ciljevi formulisani isključivo "u svrhu pregovora". Njihov se sadržaj, po Krajišniku, poklapao sa stavovima tadašnjih čelnika bosanskih Srba ili "slučajno" ili zbog njihovog nesnalaženja u "haotičnoj situaciji na početku sukoba u BiH".

Tim odbrane bivšeg načelnika bezbednosti Drinskog korpusa VRS Vujadina Popovića će sutra popodne izvesti svog drugog svedoka.

Dijeljenje sadržaja