Bivši načelnik Glavnog stožera HVO general Milivoj Petković tvrdi da su njegova naređenja iz januara i aprila 1993. godine da se Armija BiH "pretpočini ili povuče" iz tri bosanskohercegovačke provincije zapravo bili "pozivi na razgovor" protivničkoj strani da se ubrza provođenje Vance-Owenovog mirovnog plana, a ne ultimatumi kako ih tumači optužba


General Milivoj Petković odbija sve navode optužnice koja ga zajedno sa ostalom petoricom bivših lidera bosanskih Hrvata tereti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem pripajanja dijela teritorije BiH susjednoj Hrvatskoj, kao i druge zločine nad bosanskim Muslimanima u vrijeme sukoba Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH.

Odgovarajući na pitanja predsjedavajućeg sudije Petković je u nastavku svog iskaza odbacio tvrdnje tužioca da je učestvovao u protjerivanju bosanskih Muslimana izdavajući, između ostalog, ultimatume Armiji BiH. Tužilac svoje tvrdnje ilustruje sa dva Petkovićeva naređenja, iz januara i aprila 1993. godine kojima je Armiji BiH dat "ultimatum" da se pretpočini ili povuče sa teritorije pod kontrolom HVO u tri provincije zamišljene Vens-Ovenovim/Vance-Owen mirovnim planom, a u kojima je, po mišljenju Hrvata, vlast trebala pripasti isključivo njima.

Petković kaže da se u dva spomenuta slučaja ne radi o ultimatumima već "pozivima na razgovor" protivničkoj strani da se ubrza provođenje mirovnog plana. Lord Dejvid Oven/David Owen je, po riječima Petkovića, i sam "poticao" ubrzavanje realizacije tog sporazuma smatrajući da će mu to dati prednost u daljim pregovorima sa bosanskim Srbima. Petković, dalje, tvrdi da su se pod snagama koje su se trebale "potčiniti ili napustiti teritorij" kako se spominje u tim dokumentima podrazumijevale one jedinice Armije BiH i HVO koje su došle sa strane. On je kao primjer spomenuo jedinicu Armije BiH "Crni Labudovi" kojom je zapovijedao Zulfikar Ališpago zvani Zuka koja je najprije bila stacionirana u Sarajevu, a potom poslana u Mostar.

Petković je, također, nastojao umanjiti značaj ratnih izviješća i svjedočenja pripadnika Španjolskog bataljona o ulozi i namjerama HVO u hrvatsko-muslimanskom sukobu. On je rekao da su se muslimanski civili slobodno šetali po njihovoj bazi u Jablanici dok su njega samog razoružanog i pod pratnjom sprovodili od kapije do kancelarije u kojoj su održavani sastanci. On je dodao da je Zuka, koji je znao španjolski jezik, vodio "glavnu riječ" u toj bazi te da je čuo da je u "najneprofesionalnijoj bazi od svih" bilo i droge. Kada mu je sudija predočio dokument Španjolskog bataljona u kojem se Zukina jedinica poredi sa "odmetnutim oružanim bandama" Petković je izbjegao dalje komentare o navodnom Zukinom utjecaju na pripadnike mirovnih snaga.

Petković je, dalje, sudijama potvrdio da je krajem oktobra 1993. godine poslao bivšeg zapovjednika HVO u Kiseljaku Ivicu Rajića da "stabilizuje probijene crte obrane" na potezu od sela Kopjari prema Varešu. On, međutim, tvrdi da je Rajić tada "na svoju ruku" odlučio da napadne Stupni do, te da je o tome naknadno, kada je sve već bilo gotovo, obavijestio Glavni stožer. U tom, po Petkoviću prvom, Rajićevom izvještaju navodno nije bilo dovoljno informacija na osnovu kojih bi se mogao steći uvid šta se u tom selu doista dogodilo.

Dijeljenje sadržaja