Pred kraj unakrsnog ispitivanja generala Slobodana Praljka tužilac ukazivao na dokumente koji podupiru optužbe da je HVO odgovoran za granatiranje i rušenje Starog mosta 8. i 9. novembra 1993. godine


Tužilac je u završnici unakrsnog ispitivanja generala Slobodana Praljka priredio mini-rekonstrukciju rušenja čuvenog Starog mosta na Neretvi, u Mostaru, sagrađenog u 16. stoljeću od strane turskog graditelja Hajrudina. Po optužnici, most je 9. novembra 1993. godine srušen tenkovskim granatama ispaljenim sa položaja Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na brdu Stotina.

Tužilac je ukazao na sastanak grupe oficira HVO u Tomislavgradu 7. novembra 1993. godine kojem je prisustvovao i general Praljak, a na kojem je raspravljano o uspostavljanju jedinstvenog lanca zapovijedanja. Tužilac je sugerisao da je na tom sastanku "riješeno da HVO sruši Stari most, te da je to predstavljalo prelazak na ofanzivna dejstva" po položajima Armije BiH, nakon pada Vareša.

Nakon te odluke, sugeriše optužba, uslijedila je zapovijed tadašnjeg načelnika Glavnog stožera HVO Milivoja Petkovića - koja je pokazana u sudnici - da se "Mostar selektivno granatira". Radi se o dokumentu koji je proslijeđen tzv. "paket vezom" te se na njemu navodi Petkovićevo ime ali nema njegovog potpisa. Odbrana tvrdi da je Petković taj dan bio u Splitu te da nije ni mogao izdati takvu naredbu.

Tužilac je, ukazao i na druge dokumente koji potkrepljuju tezu optužbe, između ostalog na dokument brigadira HVO Miljenka Lasića koji je istog dana pozivajući se na spornu zapovijed kao i "naređenje iz Tomislavgrada" od 8. novembra 1993. godine naredio "selektivno granatiranje Mostara u različitim vremenskim razmacima". Nakon toga, tužilac je ukazao na nekoliko Lasićevih izvještaja Glavnom stožeru o granatiranju Mostara. U jednom od njih se navodi da je 8. novembra iz tenka na Stotini ispaljeno 50 projektila na stari dio grada gdje se, inače, nalazi Stari most.

Praljak je potvrdio da je prisustvovao sastanku u Tomislavgradu, ali tvrdi da tom prilikom nije razgovarano o rušenju Starog mosta ili granatiranju Mostara. On se saglasio da je sa vojnog stanovišta u interesu HVO bilo da se most uništi, ali da je most ipak, u vrijeme dok je on bio zapovjednik Glavnog stožera, bio "čuvan i pažen". Praljak se od optužbi za rušenje mosta brani ekspertskom analizom trojice zagrebačkih stručnjaka za eksplozive koji su zaključili da je on srušen detoniranjem postavljenog eksploziva. Na dokaze tužioca o granatiranju mosta sa Stotine odgovara tvrdnjom da baš taj tenk nije bio u lancu komandovanja HVO.

Tužilac je ukazivao da je analiza "ekspertske trojke" Praljkove odbrane zasnovana na montiranim snimcima nedovoljnim za donošenje bilo kakvih ozbiljnijih zaključaka o uzroku rušenja Starog mosta. Vijeće je u međuvremenu izdalo nalog da se zatraži dodatno mišljenje eksperata o tome da li su snimci koje su koristili eksperti odbrane montirani ili ne.

Dijeljenje sadržaja