Doktor Ivan Bagarić ne može da shvati zašto Armija BiH nije pristala na njegov prijedlog da se bolnica u zapadnom Mostaru pretvori u zajedničku bolnicu pod zaštitom međunarodnih snaga. Kada mu je tužilac sugerisao da je po mišljenju evropskih posmatrača to bilo "nerealno", odgovorio je da su nekad i putovanja na mjesec smatrana "nerealnim" te da je on očito bio "luđak ispred svog vremena"


Tužilac je u unakrsnom ispitivanju Ivana Bagarića, nekadašnjeg pomoćnika za zdravstvo optuženog Brune Stojića u Odjelu obrane Hrvatske zajednice Herceg Bosna, sugerisao da su Hrvatska i HVO u 1993. godine pomagali Muslimanima zbog pritiska međunarodne zajednice a ne zbog dobre volje da se pomogne u nevolji, kako je to svjedok tvrdio u glavnom iskazu.

Tužilac je ukazao na transkript razgovora između Franje Tuđmana i Mate Bobana od 15. septembra 1993. godine u kojem se tadašnji predsjednik Hrvatske požalio Bobanu da međunarodna zajednica Hrvatskoj prijeti sankcijama zbog zadržavanja humanitarnih konvoja i logora HVO. Tužilac se, također, pozvao i na dokumente evropskih posmatrača od kojih su neki i svjedočili u dokaznom postupku optužbe, po kojima je hrvatska strana, uključujući i Bagarića, na različite načine uslovljavala pružanje pomoći istočnom Mostaru.

Bagarić tvrdi da nikada nije bio pod bilo kakvim "političkim pritiskom" i smatra da je šteta što Armija BiH nije pristala na njegov prijedlog da se bolnica u zapadnom Mostaru pretvori u zajedničku bolnicu pod zaštitom međunarodnih posmatrača. Tužilac ga je, međutim, suočio sa iskazom jednog od evropskih posmatrača koji je spomenuti prijedlog u tadašnjim uslovima ocijenio "nerealnim", sugerišući Bagariću da je tako nešto predlagao jer je i sam znao da je neizvedivo.

Svjedok je na takve navode tužioca odgovorio da su i ljudi koji su nekad smatrali da su putovanja na mjesec moguća smatrani ludima. "Ja sam bio luđak koji je išao ispred svog vremena", pohvalio se ostajući pri tvrdnjama da je njegov prijedlog o zajedničkoj bolnici u zapadnom Mostaru mogao biti okidač za obnovu međusobnog povjerenja. On je, inače, izbjegavao potvrditi sugestije tužioca da je situacija u istočnom Mostaru bila daleko teža nego u zapadnom dijelu grada. "Možda malo jeste", rekao je u jednom trenutku ali je odmah dodao da je "isto tako, ako ne i gore" bilo Hrvatima u Novoj Biloj.

Svjedok je ostao pri stavu da se u slučaju hrvatsko-muslimanskog sukoba, po njegovom mišljenju, radilo o "sukobu žrtvi", te da su liječnici HVO uz konstantnu podršku bivših lidera bosanskih Hrvata učinili sve što su mogli za ranjene i bolesne civile muslimanske nacionalnosti kao i pripadnike Armije BiH.

Za ranjene i bolesne u zatvorima i logorima HVO, kako je svjedok dodao, su bili zaduženi "konkretni liječnici" iz postrojbi koje su djelovale na prostoru gdje su oni bili smješteni a koji su, kako smatra, bili "nespremni" za ono što se dogodilo nakon izbijanja hrvatsko-muslimanskog sukoba. "Kada smo uvidjeli da su nepripremljeni mi smo se uz podršku ove gospode koja danas sjedi u sudnici pobrinuli da se situacija poboljša", rekao je svjedok i zaključio: "Da se rat nastavio ja bih nastavio pomagati".

Dijeljenje sadržaja