Na kraju svedočenja Alije Gušalića o stradanjima u logoru Batković sudije su izrazile saosećanje sa patnjama koje je svedoka pretrpeo, što im je Šešelj oštro zamerio tvrdeći da su time "prejudicirale ocenu njegovog iskaza" koji je, po njemu, bio "lažan"


Na suđenju lideru srpskih radikala Vojislavu Šešelju danas je saslušan poslednji svedok optužbe pre prekida postupka na neodređeno vreme. Odluku o prekidu je, podsetimo, 11. februara ove godine donela većina članova Pretresnog veća zbog pretnji upućenih svedocima i ugrožavanja integriteta postupka.

Poslednji svedok optužbe bio je Alija Gušalić, nekadašnji stanovnik Bijeljine, koji je o svojim stradanjima u logorima u Batkoviću i Doboju 2003. godine svedočio na suđenju Slobodanu Miloševiću. Iako su događaji u Bijeljini 1992. godine isključeni iz Šešeljeve optužnice, tužilac je ovim iskazom izvodio dokaze o obrascu zločina počinjenih u okviru udruženog zločinačkog poduhvata za koji se tereti lider radikala.

Alija Gušalić je potvrdio da je 31. marta 1992. godine pokušao da baci ručnu bombu u bijeljinski kafić "Srbija" gde su se, prema njegovim rečima, okupljali naoružani "Arkanovci", "Šešeljevci" i "Mirkovci", odnosno sledbenici lokalnog lidera radikala Mirka Blagojevića. Dok je na konju jahao prema kafiću sa ručnom bombom u rukama, ranjen je jednim hicem u nogu, tako da nije uspeo da baci bombu. Prebačen je u bolnicu, a iste večeri je u gradu izbio oružani sukob između Srba i Muslimana.

Ubrzo po izlasku iz bolnice Gušalić je uhapšen i zatvoren najpre u logor Batković, odakle je posle tri meseca prebačen u Doboj, a zatim je opet vraćen u Batković gde je ostao do novembra 1993, godine. U Batkoviću je, prema njegovim rečima, bilo zatočeno oko 2.000 Bošnjaka i Hrvata, od kojih su, po njemu, samo dvojica bili pripadnici oružanih formacija, dok su svi ostali bili civili iz Brčkog, Bijeljine, Zvornika, Vlasenice i okolnih sela. Zatočenici su, tvrdi svedok, bili podvrgnuti svakodnevnim teškim prebijanjima kojima je, prema njemu, podleglo oko sto ljudi.

On sam je, kako je rekao, bio u grupi od 10 zatočenika koje su logorski stražari nazivali "specijalcima" i koji su bili podvrgnuti posebno okrutnom tretmanu. Tukli su ih, tvrdi, "za doručak, ručak i večeru" a posebno je žestoko bilo ponoćno premlaćivanje, za "laku noć." Dalje tvrdi da su ga tukli metalnim šipkama, lancima, motkama i "kamenom teškim 5-6 kilograma". Pošto je visok, opisao je Gušalić, jedan omanji stražar bi ga naterao da klekne, a zatim ga teškim kamenom tukao po glavi. Pored stražara u prebijanjima su, prema Gušaliću, učestvovala i dva zatočena Muslimana.

U unakrsnom ispitivanju, Šešelj je osporavao svedokovu verodostojnost, iznoseći podatke o kaznama koje mu je zbog kršenja javnog reda i mira pre rata izrekao bijeljinski sudija za prekršaje. Tvrdio je, zatim, da ga u Batkoviću nisu tukle "srpske vlasti", već muslimanski zatočenici, ali nije objasnio zašto su oni to činili. Osporavao je, takođe, i "metode premlaćivanja" o kojima je svedočio, a posebno njegovu priču o udarcima teškim kamenom u glavu, tvrdeći da to niko ne bi preživeo.

Gušalić je, međutim, ostao pri svom iskazu a sudije su, na kraju, izrazile saosećanje sa patnjama koje je svedok pretrpeo, što im je Šešelj oštro zamerio tvrdeći da su time "prejudicirale ocenu njegovog iskaza" koji je, po njemu, bio "lažan".

Vojislav Šešelj će se u sudnici ponovo pojaviti u petak 6. marta kada bi trebalo da se izjasni o navodima optužnice kojom se tereti za nepoštovanje suda zbog obelodanjivanja identiteta trojice zaštićenih svedoka.

Dijeljenje sadržaja