Razgovor Luiz Arbur s grupom novinara sa područja bivše Jugoslavije


Podizanje optužnice protiv jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i njegovih suradnika treba promatrati u kontekstu traženja pravednog mira - gdje nitko neće moći koristiti pojam državne suverenosti kako bi se zaštitio od pravde, kazala je glavna tužiteljica Haškog tribunala Luiz Arbur/Louise Arbour, koja je prošlog tjedna objavila optužnicu protiv petorice najviših političkih i vojnih lidera SRJ i Srbije.

Oni koji smatraju da je podizanje optužnice neprikladno ili preuranjeno, su "ljudi prošlosti", kojima je "promaklo cijelo desetljeće u kojemu smo postali puno ambiciozniji u određivanju kakav mir želimo", smatra Arbour. Ona napominje kako želi da rješenje krize u SRJ bude mirno, ali da ono mora biti i pravedno.

Arbour ističe kako je optužnica protiv jugoslavenskog vođstva produkt višegodišnjeg istražiteljskog rada. "Kad je pokrenut masovni egzodus kosovskih Albanaca, mi smo već imali pozadinu optužnice...istraživali smo ne samo formalnu strukturu vlasti već stvarno vršenje vlasti u cijeloj regiji", kaže tužiteljica.

Tužitelji su, s početkom otvorenog progona Albanaca, istragu podijelili u dva segmenta - s jedne strane su prikupljali svjedočenja izbjeglica, dok je drugi "manje vidljivi" dio bio prikupljanje obavještajnih informacija od vlada i svih drugih informacija kroz koje su mogli povezati zapovjednike s događajima na terenu. Spekulacije da je optužnicu mogla podići tek kad su joj zapadne vlade odlučile dati ključne podatke, tužiteljica je odbacila kao "teoriju urote" koja sugerira da netko kontrolira proces podizanja optužnica.

Sastavljanje optužnica je "vrlo dug proces" i one se ne podižu tako da netko jednog dana dođe i preda nam dokaze, primijetila je tužiteljica i dodala: "Naš je mandat krajnje jasan. Vijeće sigurnosti nam nije naložilo da istražujemo i da se potom konzultiramo s raznim vladama kako bi provjerili odgovaraju li optužnice njihovim političkim planovima.".

U razgovoru s novinarima s područja bivše Jugoslavije (SENSE, Beta, Koha Ditore, Jutarnji List), Arbour je napomenula da se istrage o Kosovu nastavljaju, kao i one o mogućoj ulozi petorice optuženika na čelu s Miloševićem u BiH i Hrvatskoj, te da je moguće da će i za to biti podignute optužnice. Ona, međutim, kaže da je bilo znatno lakše utvrditi zapovjedni lanac jugoslavenskog vodstva za djelovanja na Kosovu ove godine, nego za uloge istih optuženika u Hrvatskoj i BiH. "Da imam dokaze o Miloševićevoj povezanosti sa zločinima u tim zemljama, već bih za to podigla optužnicu", kazala je Arbour ,ističući kako optužnicu podiže tek kad sastavi solidnu dokaznu bazu koju može braniti u sudnici.

Miloševićevo političko zastupanje bosanskih Srba na međunarodnim pregovorima, primjerice, "može signalizirati i operativnu kontrolu", ali za solidnu optužnicu treba prikupiti sve dokaze o provođenju vlasti, napominje ona. Suprotno nekim očekivanjima, haška optužnica Miloševića ne tereti za genocid, već "samo" za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. "Nismo isključili mogućnost dodavanja još ozbiljnijih optužbi", napomenula je Arbour i nastavila: "No, budući da sam strahovala da bi, ako nešto brzo ne učinimo, mogli izgubiti priliku da učinimo bilo što - u tužiteljstvu smo zaključili da načinimo solidnu karakterizaciju slučaja kojeg sada imamo i da potom nastavimo i vidimo što ćemo prikupiti u budućnosti.".

Arbour ne želi odbaciti mogućnost da će se optuženi lideri predati ili biti izručeni sudu, dok istovremeno ne želi javno govoriti o bilo kakvoj formuli koju bi upotrijebila da mora sama tražiti hapšenja tih lidera. "Nama je vrlo važno da se stvar ne završi na podizanju optužbi ...stoga smo pokrenuli strategiju tajnih optužnica kako bi olakšali hapšenja, a u slučaju najnovije optužnice prvi smo put upotrijebili nalog za zamrzavanje imovine kako bismo spriječili bježanje", kaže tužiteljica .

Za razliku od optužnica za zločine u BiH i Hrvatskoj, haški tužitelji su u slučaju Kosova krenuli od najviših lidera. Na upit predstavlja li ta optužnica poruku drugima, primjerice, hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, Arbour je odgovorila kako to nije "poruka nikome posebno" već je "demonstracija odlučnosti tužitelja da se bave najvišim razinama odgovornosti do kojih ih dovedu dokazi".

Arbourova priznaje da Tribunal nema vremena niti sredstava da pokreće posebne postupke protiv svih individualnih izvršitelja zločina: "Treba raditi na rekonstrukciji nacionalnih pravosudnih sustava", koji bi procesuirali takve slučajeve, napominje ona iako dodaje da haško tužiteljstvo neće odustati od sudskog gonjenja takozvanih "notornih" zločinaca - koji ne moraju biti visokog ranga, ali su sudjelovali u najstrašnijim zločinima.

Tužiteljica napominje kako je svjesna da razni narodi bivše Jugoslavije očekuju od Tribunala da kroz svoje optužnice korektno "distribuira" krivnju za događaje na tom području - tj. da reflektira stvarne razmjere odgovornosti pojedinaca iz različitih etničkih skupina. Ona, međutim, upozorava da se to ne može očekivati u kratkom roku, i da će Tribunal biti neuspješan tek ako ta "fina ravnoteža " krivične odgovornosti ne bude reflektirana nakon dugogodišnjeg rada.

Arbour ocjenjuje da je ,usprkos operativnim poteškoćama, Tribunal postao "vjerodostojna" organizacija, s "profesionalnom reputacijom." Ona priznaje da on ovisi o operativnoj pomoći država, primjerice u pitanju hapšenja, ali odbacuje spekulacije o politiziranosti njegova rada. Činjenica da je Tribunal jedna međunarodna institucija često je povod iskazivanju nepovjerenja u njegov rad i legitimitet, napominje Arbour dodajući, međutim, da upravo "činjenica da osoblje Tribunala dolazi iz 50 ili 60 različitih zemalja, jamči njegovu nezavisnost".

Vjera Bogati

Dijeljenje sadržaja