HAŠKI INVENTAR (4):

Uoči jesenjeg nastavka starih i početka novih suđenja; novih hapšenja i novih optužnica, SENSE je u četiri nastavka - STANARI, BJEGUNCI, POSTUPCI i ISTRAGE - sačinio "inventar" trenutnog stanja u zatvoru, na potjernicama, u sudnicama i tužilaštvu

Posljednje što će vam u tužilaštvu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju reći jeste koje istrage, i protiv koga, vode. Ne vrijedi ni pitati, budući da je odgovor unaprijed poznat: "Nije praksa tužilaštva da komentariše operativna pitanja". Tačka.

Ipak, na osnovu nekih javnih izjava Luiz Arbur/Louise Arbour i njenog zamjenika Grejema Bluita/Graham Blewitt; zatim iz načina na koji su tužioci nastupali na pojedinim suđenjima; kao i iz uvida u dosadašnju strategiju tužilaštva, moguće je rekonstruisati za koje bi događaje, i ličnosti, haško tužilaštvo moglo da bude "posebno zainteresovano". U ovom se slučaju, priznajemo, radi o manje ili više "informisanim spekulacijama".

Nije spekulacija, već činjenica, da u haškom tužilaštvu trenutno djeluje 10 istražiteljskih timova od kojih svaki - kako kaže Grejem Bluit - "vodi najmanje jednu istragu". Prema tome, ukupan broj tekućih istraga je negdje između 10 i 20, vjerovatno bliže prvoj nego drugoj cifri. Te istrage se vode na Kosovu, u BiH i Hrvatskoj.

KOSOVO: U toku su dvije paralelne "kosovske istrage". Prva se vodi po već podignutoj optužnici protiv Slobodana Miloševića, Milana Milutinovića, Nikole Šainovića, Dragoljuba Ojdanića i Vlajka Stojiljkovića. Cilj je ne samo da se pribave dokazi za suđenje svima ili nekom od optuženih, već i da se utvrdi ima li osnova za nove optužbe (npr. za genocid) i nova imena. Spisak "kandidata" za nove optužene je javno objavljen još 26. marta 1999. Tužilac Arbur je, naime, tog dana uputila pismo trinaestorici političkih, vojnih i policijskih lidera SRJ i Srbije, upozoravajući ih - u vezi sa kosovskim konfliktom - na odgovornosti koje imaju po međunarodnom pravu. Pored petorice optuženih, pismo Arburove bilo je adresirano još i na: Mirka Marjanovića, Momira Bulatovića, Frenkija Simatovića, Nebojšu Pajkovića, Sretena Lukića, Ljubinka Cvetića, Radomira Markovića i Zorana Sokolovića. Pošto su na vrijeme upozoreni ne bi, dakle, trebalo da se iznenade ukoliko se nađu na "proširenoj" optužnici.

Druga istraga vodi se o ostalim kosovskim zločinima, koji bi mogli da se nađu na novim optužnicama, kako protiv srpskih snaga tako i, kako je nedavno upozorio Bluit, protiv OVK.

BOSNA: Kosovska optužnica protiv Miloševića, izjavila je 27. maja 1999. Luiz Arbur, nije "posljednja riječ" njenog tužilaštva o odgovornosti sadašnjeg jugoslovenskog i bivšeg srpskog predsjednika. Može se, dakle, bez puno rizika pretpostaviti da je pod istragom njegova - i odgovornost jugoslovenskog i srpskog političkog i vojnog vrha - za kršenja međunarodnog humanitarnog prava tokom ratova u Bosni i Hrvatskoj.

Imajući u vidu strategiju tužilaštva da se "ljestvicama odgovornosti uspinje toliko visoko koliko ga dokazi mogu dovesti", kao i način na koji je – na suđenjima Blaškiću, Kordiću i Čerkezu - dokazivan međunarodni karakter hrvatsko-muslimanskog konflikta 1993, ne bi bilo preveliko iznenađenje ako bi jedna od "bosanskih istraga" bila posvećena odgovornosti političkog i vojnog vrha u Zagrebu, na čelu sa predsjednikom Tuđmanom.

Dalje, imajući u vidu nastavak forenzičarske aktivnosti na tom području, kao i razmjere zločina, moglo bi se pretpostaviti da sa tri do sada javno objavljene optužnice (Karadžić i Mladić, Erdemović i general Krstić) tužilaštvo još nije reklo posljednju riječ u "slučaju Srebrenica". Moguće su, dakle, nove "srebreničke optužnice", kao što je, takođe, moguće da su one već podignute, ali su "pod pečatom" Tribunala.

Prilično je upadljivo da još nije podignuta, ili barem nije objavljena, ni jedna optužnica za osvajanje i etničko čišćenje Istočne Bosne (izuzimajući "fočansku", koja se odnosi samo na "seksualno porobljavanje" muslimanskih žena). Djeluje, takođe, malo vjerovatno da bi "Tuta" Naletilić i "Štela" Martinović mogli da ostanu jedini optuženi za ratne zločine u Mostaru i zapadnoj Hercegovini.

Konačno, iz interesovanja koje su tužioci ispoljili na suđenjima bosanskim Hrvatima optuženim za zločine u Srednjoj Bosni, moglo bi se sa prilično izvjesnosti zaključiti da su pod istragom i moguća kršenja međunarodnog humanitarnog prava od strane muslimanskih snaga, počinjena tokom rata protiv Hrvata i Srba.

HRVATSKA: Da je haško tužilaštvo "vrlo zainteresovano" za operacije "Bljesak" i "Oluja", kao i događaje u Gospiću, Medačkom džepu i Pakračkoj poljani, nije nikakva tajna. Sama Arbur je to nedavno potvrdila, javno navodeći koja i kakva dokumenta traži od Zagreba. Prije toga, Bluit je nevoljno priznao da povjerljive informacije o "kninskoj istrazi" - koje je 21. marta 1999. objavio Njujork tajms/New York Times - zaista potiču iz haškog tužilaštva. U tom članku se kao glavni kandidati za optužnicu pominju generali HV Ante Gotovina, Mirko Norac i Ivan Čermak, a ne isključuje se ni mogućnost uključivanja i samog Tuđmana.

Dalje, izvjesno je da optužnicama za Vukovar i granatiranje Zagreba, haško tužilaštvo nije reklo posljednju riječ o odgovornosti JNA i paravojnih formacija iz Srbije - te jugoslovenskog i srpskog vrha - za zločine koji su 1991. izvršeni u Hrvatskoj. Nije tajna, jer su to izjavljivali sami istražitelji, da je pod istragom granatiranje Dubrovnika. Moglo bi se, takođe, pretpostaviti da su – pored masakra u Ovčari za koji je optužena "Vukovarska trojka" - pod istragom i neki drugi događaji u Istočnoj Slavoniji u drugoj polovini 1991.

Konačno, iz javno ispoljenog interesovanja tužioca Arbur za dokumenta sa zadarskog suđenja u odsustvu generalu Momčilu Perišiću i drugim oficirima bivše JNA moglo bi se, takođe, zaključiti da je pod istragom i uloga JNA u granatiranju Zadra (1991) i Mostara (1992).

U Hagu, ukratko, predstoje još mnoga uzbuđenja i iznenađenja.

(Haški inventar priredili Vjera Bogati i Mirko Klarin)

Dijeljenje sadržaja