Šta je tačno u nagađanjima o uvođenju sankcija Hrvatskoj

Američka nota koja izražava nezadovoljstvo (ne)suradnjom Hrvatske s Haškim tribunalom poslana je Ministarskom vijeću Evropske unije, kao i svakoj zemlji - članici, ali je mudro skrenuta i onome kome je bila namijenjena, Zagrebu.

Dva dana nakon podsjećanja svojih evropskih partnera da će razmotriti stavljanje Hrvatske na popis zemalja pod američkim sankcijama, Vašington/Washington je dobio dio onoga sto je tražio - Vinko Martinović zvani "Štela" izručen je Tribunalu. Priča o sankcijama naveliko je razglašena u hrvatskoj javnosti, za što postoji više tumačenja. Osim klasičnog - radi se o mrtvoj sezoni kada je malo kvalitetnih vijesti za naslovne stranice - neki komentari nalaze razlog buke oko sankcija i potom njenog naglog stišavanja , u predizbornoj kampanji.

Odustajanje od pritisaka - znači "pobjedu hrvatske vanjske politike kooperativnosti" - nov je argument za vraćanje povjerenja hrvatskih birača vladajućoj stranci kojoj ispitivanja javnog mnijenja ne obećavaju uspjeh na izborima. Američka nota nije našla odjeka u Briselu i prijestolnicama EU, što zbog sezone godišnjih odmora, što radi Evropske komisije koja je ovog trenutka još uvijek "vršilac dužnosti", te ne poduzima nikakve nove inicijative, ali i radi činjenice da je nota djelomično dobila što je tražila - Martinovića u haškoj sudnici.

Epizoda američkog pritiska i europske nezainteresiranosti - ili makar sporosti - u neku ruku odražava odnose transatlantskih partnera prema Jugoistoku Europe. I dok Amerikanci hoće puno i odmah, Europljani smatraju da se kontinentalni problem (čije se rješenje, k tome, financira iz kontinentalnih budžetskih izvora, a ne iz proračuna SAD) mora rješavati sporovoznije, temeljitije, dugoročnije i drugačije - po europskim idejama i pravilima igre.

Iskre između Evropljana i Amerikanaca iskaču i na drugoj briselskoj adresi, u NATO, gdje također postoje razlike u stavu prema Albancima, Albaniji, Kosovarima, OVK i općenito zajedničkoj politici. Evropska unija je u svoj program prvog ministarskog skupa nakon sezone godišnjih odmora unijela Albaniju i Kosovo i ona je "apsolutno nezadovoljna" - kako je to opisao jedan od iznenađujuće brojnih dežurnih diplomata u Briselu - ponašanjem kosovskih Albanaca, pogotovo dijela vodstva OVK i radikalizacijom u pokrajini.

K tome, Evropska unija tek mora raščistiti detalje oko Pakta stabilnosti, od organizacije regionalnih stolova, pa čak i mjesta sastanka stola na ministarskome nivou - oko adrese su Vašington i Brisel u raskoraku - preko raspodjele sredstava i, prije svega, odgovora koliko i otkud pare - do brzine kojom će napredovati ostvarivanje sadržaja Pakta.

O situaciji u Srbiji da se i ne govori, a u zasjedi čekaju neriješena Bosna i Hercegovina i Hrvatska, s blokom povratka izbjeglica. Ukratko, europljani moraju odgovoriti na niz škakljivih vitalnih pitanja - i u tome kontekstu je suradnja Hrvatske s Tribunalom najmanje važna. Brisel čeka nekoliko stvari, prvenstveno kakvu će politiku voditi nova glavna tužiteljica, on će reagirati tek kada - ili ako - Vijeće sigurnosti dobije raport o nesuradnji Hrvatske, a što se prvog znaka otopljavanja Brisela prema Zagrebu tiče, odluke da se osnuje radna grupa za tehničke pripreme Hrvatske za pregovore o članstvu u EU, ona zasigurno neće biti donesena u rujnu/septembru kako je obećavano. EU naime drži da bi svaki pomak bio zloupotrijebljen u predizbornoj kampanji vladajuće stranke u Hrvatskoj, a to je nešto što i EU u ovom trenutku malo želi i još manje treba.

Dijeljenje sadržaja