Kada je shvatio da pola njegovog sela zna da će biti zaštićeni svedok optužbe na suđenju Vojislavu Šešelju, Aleksa Ejić se odrekao već odobrenih mera zaštite identiteta i lika i javno svedočio o događajima u vojvođanskom selu Hrtkovci nakon posete lidera srpskih radikala u maju 1992. godine


"Prvo sam hteo da budem zaštićeni svedok, ali sam se predomislio kada sam shvatio da pola mog sela zna da ću dati iskaz", rekao je danas Aleksa Ejić, poljoprivrednik iz vojvođanskog sela Hrtkovci, objašnjavajući zbog čega se odlučio da se odrekne zaštitnih mera i javno svedoči na suđenju Vojislavu Šešelju. Ni sudije ni tužilac ga danas nisu pitali kako je pola njegovog sela saznalo da će svedočiti, ako je njegovo ime bilo pod pečatom Tribunala. Na početku, opisao je kontakte koje je poslednjih godina imao sa Šešeljevim, znanim i neznanim, pristalicama.

Svedok je rekao da su mu, dok je još uživao zaštitne mere, nepoznati ljudi na ulici pretili rekavši "da pazi gde će se vratiti posle svedočenja", nakon čega su ga u više navrata kontaktirali i ljudi iz Srpske radikalne stranke (SRS). Prvo mu je nuđeno da bude svedok odbrane i odrekne se izjave istražiteljima tužilaštva, a posle i mesto na listi Šešeljeve stranke na lokalnim izborima i posao za nezaposlenu ćerku. Iako je sve ponude ljubazno odbio, po dolasku u Hag ćerka mu je javila da je zvao lokalni vođa radikala Željko Došen i raspitivao se za njega. A to je Ejića, kako je rekao, "dodatno uzbudilo i zabrinulo", ali ne i pokolebalo u nameri da iznese istinu koju "svetska javnost treba da čuje".

Ono što je, po Ejiću, istina je da su posle Šešeljevog govora u Hrtkovcima 6. maja 1992. godine Hrvati i Mađari počeli ubrzano da napuštaju selo pod pritiskom srpskih izbeglica iz drugih republika i lokalnih Srba, predvođenih Ostojom Sibinčićem, danas članom SRS. Optuženi je, kako je rekao svedok koji je "iz radoznalosti" prisustvovao mitingu, tada zahtevao da se primeni "princip reciprociteta", odnosno da se "nelojalnim Hrvatima" uradi isto, "samo humanije", što je Tuđman uradio sa Srbima u Hrvatskoj. Humanost bi, poručio je tada Šešelj, trebalo da se ogleda u obezbeđivanju autobuskog prevoza Hrvatima do granice, odakle bi, kako je rekao, "dalje mogli pešice u lijepu njihovu".

Na mitingu je, rekao je Ejić, jedan od lokalnih lidera SRS pročitao imena takozvanih nelojalnih Hrvata, odnosno onih čiji su sinovi navodno bili u hrvatskoj vojsci, među kojima su bili najugledniji meštani Hrtkovaca. Oni su, tvrdi, prvi napustili selo, pa su za njima pošli i drugi, što je rezultiralo drastičnom promenom etničke slike sela. Srba je, kaže, pre rata bilo 10% a danas ih je 70%, dok je broj Hrvata i Mađara sa predratnih 90 pao na 30 procenata. Sve se, opisao je, dešavalo pod plaštom "razmene imovine", odnosno prisiljavanja hrvatskih meštana da ustupe svoje kuće srpskim izbeglicama u zamenu za imovinu koju su ovi napustili u Hrvatskoj.

Za vreme mitinga i prisilnih odlazaka Hrvata srpska policija nije reagovala, iako je sve vreme bila prisutna, što, po Ejiću, znači da se to dešavalo uz prećutnu saglasnost vlasti. Smatra da je Šešelj, iako tada opozicioni političar, "nesvesno iskorišćen" od strane režima Slobodana Miloševića za obračun sa nesrpskim civilima.

Svedočenje Alekse Ejića se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja