Bivši zamjenik ministra obrazovanja Herceg Bosne Miroslav Palameta je u unakrsnom ispitivanju rekao da tvrdnje poput one da su "Muslimani zapravo Hrvati muslimanske vjere" spadaju u doba "političkog romantizma". Pošto mu je rat bio konfuzan i pun sjenki nije se mogao sjetiti mnogih stvari pa ni sastanaka HVO na kojima je raspravljano o uslovima smještaja zatočenika u čapljinskim logorima


Tvrdnje da su Muslimani zapravo Hrvati muslimanske vjere pripadaju dobu "političkog romantizma" s kraja 19. i početka 20. stoljeća, rekao je u unakrsnom ispitivanju Miroslav Palameta, bivši zamjenik ministra obrazovanja Herceg Bosne a sada svjedok odbrane Jadranka Prlića na suđenju bivšim liderima bosanskih Hrvata. Takve tvrdnje se, prema njegovim riječima, tokom rata u Bosni i Hercegovini nisu mogle čuti.

Palameta je tvrdio da su Hrvati tokom rata s neodobravanjem gledali na pojedince, kao što su bili "ljudi obučeni u crne uniforme" koji su na svojoj odjeći nosili oznake HOS (Hrvatske obrambene snage). Oni su, kako ih je opisao, na sebi nosili slike kompromitovanih istorijskih ličnosti i pravili se "važni i strašni". Osim da su po ugledu na nekadašnju NDH polagali pravo na cijelu BiH, svjedok o "hosovcima" nije mogao reći ništa više pošto, kako je objasnio, "na takve ljude s blesavim idejama" nije obraćao pažnju.

Palameta je, inače, tokom unakrsnog ispitivanja više puta ponovio da je njemu rat bio "konfuzan i pun sjenki" te da se "nakon tolikih godina" mnogih stvari ne sjeća. Tako su mu iz pamćenja potpuno izbrisani sastanci Hrvatskog vijeća obrane iz jula 1993. godine na kojima je razgovarano o lošim uslovima smještaja zatvorenika u čapljinskim logorima Gabela i Dretelj. Svjedok se ne sjeća da je na jednom od tih sastanaka formirana radna grupa koja je trebala obići logore i ispitati uslove smještaja, kao ni televizijskih izvještaja o užasnim uslovima koji su tamo vladali. "Sama riječ logor je malo prestroga", rekao je svjedok i naveo da je tek mnogo kasnije od nekih ljudi koji su tamo bili zatvoreni čuo da su uslovi bili "loši".

Među stvarima koje su potpuno nestale u "sjenkama" svjedokovog sjećanja su i hapšenja muslimanskih studenata i profesora mostarskog Sveučilišta. Iako je čuo da je u jednom trenutku bilo hapšenja muslimanskih muškaraca on to, kako tvrdi, nije vidio. Naveo je da se u Neumu gdje je, po izbijanju sukoba u Mostaru, bila organizovana nastava za studente često viđao i razgovarao sa asistentima i profesorima muslimanske nacionalnosti. Međutim, svjedok ni jednog od njih nije mogao imenovati.

Dijeljenje sadržaja