U završnici iznošenja argumenata optužbe na poluvremenu suđenja bivšim čelnicima Herceg Bosne tužilac, između ostalog, citirao dokument vojne policije HVO koja u jeku sukoba u Mostaru izvještava kako toga dana “nije bilo krivičnih djela već samo etničko čišćenje Muslimana”


“Danas nije bilo krivičnih djela, samo etničko čišćenje Muslimana”, piše u izvještaju mostarske vojne policije HVO od 15. juna 1993. godine koji je citirao glavni tužilac Kenet Skot/Keneth Scott u predmetu protiv šestorice bivših čelnika Herceg Bosne u završnici iznošenja argumentacije optužbe. Taj i drugi dokazi, po tužiocu, jasno pokazuju da lideri bosanskih Hrvata etničko čišćenje nisu smatrali krivičnim djelom već sredstvom realizacije svog glavnog cilja – etnički čiste Herceg Bosne u sastavu Velike Hrvatske.

S tom “etnički obojenom politikom” kojom je dirigovano iz zapadnog Mostara i Zagreba optuženi su, prema tužiocu, bili dobro upozanti jer su se s njom suočavali svakog dana tokom hrvatsko-muslimanskog sukoba 1993. i 1994. godine. Nekadašnji predstojnik Ureda vojne policije HVO Valentin Ćorić kojeg je na tu poziciju, prema predsjedničkim transkriptima, predložio Miroslav Tuđman, sin bivšeg hrvatskog predsjednika, je po optužbi znatno utjecao na ponašanje vojne policije HVO koja je “umjesto da istražuje počinioce i kažnjava ih,” počinila neke od najtežih krivičnih djela u Prozoru, Gornjem Vakufu, Čapljini, Mostaru…

Osim toga, “dokazi jasno ukazuju da je Pušićevo i Ćorićevo pero služilo kao ključ zatvora Herceg Bosne”, rekao je tužilac Daglas/Douglas Stinger ukazujući na dokumente kojima dvojica optuženih izdaju upute da se određeni broj zatvorenika oslobodi pod uslovom da imaju potrebnu dokumentaciju za odlazak u treće zemlje. Zatvori i logori u Mostaru, Čapljini, Dretelju, Heliodromu…su im, navedeno je, služili za privremeni smještaj civila prije nego što bi bili protjerani.

Do prvog protjerivanja muslimanskog stanovništva, rekao je Jadranko Prlić u izjavi haškom tužilaštvu, došlo je nakon 9. maja 1993. godine kada su počeli otvoreni sukobi u Mostaru. Zbog toga je, tvrdi Prlić, “ponudio ostavku” Mati Bobanu pošto je, kako je rekao istražiteljima, smatrao da “nikakav cilj ne može opravdati” takve postupke HVO.

Ukazujući da je HVO iseljavao i vlastito stanovništvo iz srednje Bosne u namjeri da “popuni” ispražnjene gradove poput Stoca i Čapljine u Hercegovini, tužilac se, između ostalog, pozvao i na svjedočenje nekadašnjeg američkog ambasadora u Hrvatskoj Pitera Galbrajta/Peter Galbraith kome je nekadašnji predsjednik HZ HB Mate Boban priznao postojanje plana da se što više stanovništva hrvatske nacionalnosti iz srednje Bosne preseli na područje Herceg Bosne. Umjesto da zaštiti stanovništvo na prostoru na kojem se već nalazilo Boban je od međunarodne zajednice tražio pomoć pri iseljavanju hrvatskog stanovništva iz Vareša.

Iznošenjem argumenata optužbe okončana je rasprava po članu 98 bis Pravila postupka. Predsjedavajući sudija Antoneti/Antonetti je najavio da će se Pretresno vijeće nakon što razmotri argumentaciju obje strane “u najskorije vrijeme” usmjeno izjasniti o tome da li je tužilaštvo tokom svog dokaznog postupka predočilo dovoljno valjanih dokaza koje će optužba morati da pobija svojim dokazima.

Dijeljenje sadržaja