Odgovarajući na argumente odbrane koja je prošle sedmice tvrdila da nije dokazana odgovornost optuženih čelnika Herceg Bosne, tužilac se obilno služio citatima iz Tuđmanovih "predsjedničkih transkripta" koji, po njegovom tumačenju, pokazuju da se operacijom uspostave Velike Hrvatske u granicama nekadašnje Banovine "rukovodilo pođednako iz Zagreba i Mostara"


Tužilac smatra da je u dokaznom postupku optužbe u dovoljnoj mjeri dokazano da su šestorica bivših lidera bosanskih Hrvata odgovorni po svim tačkama optužnice koja ih tereti za zločine počinjene tokom hrvatsko-muslimanskog sukoba u srednjoj Bosni i Hercegovini 1993. i 1994. godine, uključujući i optužbe za udruženi zločinački poduhvat sa ciljem etničkog čišćenja jednog dijela BiH i njegovog priključenja Hrvatskoj.

Dobro planiranom operacijom uspostave Velike Hrvatske u granicama nekadašnje Banovine iz 1939. godine se rukovodilo "podjednako iz Zagreba i Mostara" -
rekao je danas tužilac Kenet Skot/Keneth Scott. Prema njemu, glavne karike u donošenju svih odluka bili su hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i ministar odbrane Gojko Šušak, zajedno sa predsjednikom HZ HB Matom Bobanom i predsjednikom njegove vlade Jadrankom Prlićem.

Tužilac je svoje tvrdnje ilustrovao nizom citata iz predsjedničkih transkripta, odnosno zapisnika sa zajedničkih sastanaka hrvatskih i herceg-bosanskih čelnika. U razgovoru vođenom u septembru 1992. godine optuženi Praljak upoznaje Tuđmana i Šuška sa problemom sve većeg broja muslimanskih izbeglica i kaže: "Bolje da se sad pozabavimo time, biće ih teško kasnije protjerati... Bez protjerivanja, nećemo imati hrvatsku većinu." Ubrzo nakon ovog sastanka uslijedio je napad HVO na Prozor.

Tuđmanove težnje da se hrvatski narod "okupi unutar najširih mogućih granica" su, po tužiocu, u potpunosti bile uslišene Vens-Ovenovim mirovnim planom koji su Hrvati odmah i potpisali pošto su se granice hrvatskih pokrajina u velikoj mjeri podudarale sa granicama Banovine. Vođeni mišlju da će ih međunarodna zajednica u tome podržati, Hrvati su odmah krenuli u njegovu realizaciju iako ga nisu potpisale ostale dvije strane – bosanski Muslimani i Srbi.

Do preuranjene realizacije Vens-Ovenovog plana je, po riječima tužioca, došlo jer su bosanski Hrvati pogrešno zaključili da on podrazumijeva pretpočinjavanje Armije BiH Hrvatskom vijeću obrane (HVO) u tri zamišljene pokrajine u Hercegovini. Nekoliko dana nakon prihvatanja tog plana, sredinom januara 1993. godine, Prlić je Armiji BiH dao rok od pet dana da napuste hrvatsku teritoriju ili da se pretpočine HVO. Pošto Armija RBiH nije imala isto viđenje Vens-Ovenovog plana, taj ultimatum je rezultirao nasilnim pokušajem HVO da nametne vlast i označio početak sukoba u Gornjem Vakufu, Travniku a potom i drugim dijelovima srednje Bosne i Hercegovine.

Svoju argumentaciju po članu 98 bis Pravila o postupku tužilac će nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja