Vojne policija Zvorničke brigade je, po nalogu Drage Nikolića, privela, ispitala i podigla krivičnu prijavu protiv dvojice srpskih vojnika koji su "pomagali neprijatelju" – četvorici muslimanskih mladića koji su preživeli streljanje na Branjevu. O masovnim ubistvima nakon pada Srebrenice su kružile "glasine i priče", ali niko nije naredio da se i to istraži


Bivši načelnik bezbednosti Zvorničke brigade VRS a danas optuženi Drago Nikolić u julu 1995. godine potpisao krivičnu prijavu protiv dvojice vojnika iz svoje brigade, Neška i Slobodana Đokića. Osumnjičeni su za "pomaganje neprijatelju" a ispitivala ih je Služba za suzbijanje kriminaliteta Vojne policije, kojoj je pripadao i Nebojša Jeremić, svedok optužbe u današnjem nastavku suđenju oficirima vojske i policije bosanskih Srba optuženim za zločine u Srebrenici i Žepi.

Nekoliko dana nakon pada Srebrenice, svedočio je Jeremić, u kasarnu su dovedeni otac i sin, Neško i Slobodan Đokić. Drago Nikolić, kome je svedok tada bio podređen, rekao je da su dvojica privedenih “borci koji su pomagali neprijatelju” i da protiv njih treba podneti krivične prijave.

To je i učinjeno nakon što su Đokiće ispitali Jeremić i dvojica njegovih kolega. Ispitivanju “mlađeg Đokića” prisustvovao je i Drago Nikolić, opisao je svedok. Budući da mladić u prvi mah nije hteo da govori Nikolić mu je, tvrdi svedok, “opalio šamar”. Nakon toga Đokić je priznao da je zajedno s ocem četvorici Muslimana nosio hranu i vodu i da im je namera bila da im pomognu da pređu liniju sukoba.

Pripadnici Službe koja je bila formirana u okviru vojne policije Zvorničke brigade kojom je komandovao Miomir Jasikovac, ispitala je takođe i četvoricu Muslimana kojima su Đokići navodno pomagali. “Oni su izgledali pre svega preplašeno”, rekao je Jeremić i dodao da su četvorica mladića bili “mršavi” a da je odeća na njima bila “pocepana”.

Služba je zatim organizovala “prepoznavanje” dvojice Đokića od strane četvorice zarobljenih Muslimana nakon čega su svi zadržani u pritvoru kasarne. Jeremić nije mogao da precizira u kojim prostorijama i koliko dugo su oni držani u kasarni, kao ni šta se nakon toga sa njima dogodilo. On je 26. jula 1995. godine otišao na tromesečni rad u opštinu Zvornik i nije ih više video. U optužnici se, međutim, navodi da su četvorica mladića koji su preživeli streljanje na farmi Branjevo nekoliko dana bili zatočeni u kasarni Zvorničke brigade, a nakon toga pogubljeni. Njihova imena navedena su u optužnici protiv šestorice oficira vojske i policije bosanskih Srba.

Jeremić je opisao da je “tih dana bilo glasina i priča” o masovnim ubistvima u Orahovcu i Pilici. Nije mu međutim poznato da je iko ikada u brigadi naredio da se o tome povede istraga.

Odbrana Draga Nikolića nastojala je u unakrsnom ispitivanju da ukaže kako su među četvoricom Muslamana dvojica bili pripadnici Armije BiH, te da je Nikolić tih dana bio u “posebno stresnoj” situaciji zbog pogibije “bliskih rođaka”. Svedok je rekao da se seća kako je tih dana poginulo osam pripadnika zvorničke vojne policije među kojima i Nikolićev rođak i dozvolio je mogućnost da je načelnik bezbednosti Zvorničke brigade bio “pod stresom” kada je ošamario optuženog vojnika.

Dijeljenje sadržaja