Mada "šokiran načinom na koji je to rađeno", svedok Lazar Ristić nije u julu 1995. godine reagovao na pokušaj da se njegovi vojnici angažuju na streljanju oko hiljadu zarobljenih Muslimana u Orahovcu, već je "gledao svoja posla" i smatrao da "to" – odnosno streljanje – "nije u njegovom domenu."


Desetak vojnika Četvrtog bataljona Zvorničke brigade VRS verovatno ne bi bilo poslato u školu u Orahovcu, gde je 14. jula 1995. bilo zatočeno oko hiljadu Muslimana, da je njihovom zapovedniku odmah rečeno da je to "pojačanje" potrebno zbog streljanja zarobljenika.

"Verovatno bih drugačije postupio da sam znao za šta su potrebni moji vojnici" - objasnio je u nastavku svedočenja tadašnji komandant Četvrtog bataljona Lazar Ristić, odgovarajući na pitanja odbrane Vinka Pandurevića, bivšeg zapovednika Zvorničke brigade i jednog od sedmorice optuženih za zločine u Srebrenici i Žepi.

Kod škole u Orahovcu je prema optužnici streljano oko hiljadu zarobljenih Muslimana a Ristića su, kako je svedočio, vojnici koje je tamo uputio 14. jula obavestili "da ih teraju da streljaju", te ih je on odmah povukao i pustio kućama.

Ristić kaže da je bio šokiran "načinom na koji je to rađeno" ali dodaje da to "nije bilo u njegovom domenu", da je on "gledao svoj deo posla" i nije u tome učestvovao. Vinko Pandurević mu, tvrdi, nikada nije izdao naređenje "da učini nešto protivpravno" niti je od njega ikada dobio naredbu kako da postupa sa ratnim zarobljenicima. Za to, tvrdi Ristić, nije bilo potrebe jer se njegov bataljon bavio isključivo odbranom linija svoje zone odgovornosti.

Branilac je Ristiću predočio niz dokumenata vezanih za sporazum o prekidu vatre i otvaranju koridora za prolazak kolone koja se kroz šume iz Srebrenice probijala prema Tuzli. Sporazum je po povratku u Zvornik 15. jula 1995. Pandurević postigao sa zapovednikom snaga Armije BiH na tom području

Otvaranje koridora je prema tužilaštvu posledica Pandurevićeve procene da je Zvornik ugrožen od kolone u kojoj je, pored civila, bilo i naoružanih pripadnika Armije BiH.

Odbrana je međutim nastojala je da pokaže kako Pandurević nije bio primoran na ovakav potez već je njegovo naređenje bilo motivisano drugim razlozima. Ristić čiji su štab, kako je svedočio, "napale i zapalile" snage Armije BiH je odgovarajući na pitanja Pandurevićevog branioca potvrdio da su snage VRS u Zvorniku, iako oslabljene, bile dovoljne "da unište kolonu" koja je prolazila koridorom.

"Poštovano je naređenje o prekidu vatre", rekao je Ristić koji je sa položaja na koji je izmeštena komanda njegovog bataljona pratio prolazak izbeglica koridorom. Radilo se o ogromnom broju ljudi, rekao je, ali nije mogao da precizira koliko je srebreničkih izbeglica, do podneva 17. jula 1995. kada je koridor ponovo zatvoren, uspelo da se domogne teritorije pod kontrolom Armije BiH.

Dijeljenje sadržaja