Dvojica srpskih lekara potvrdili da je grupa ranjenih muslimanskih zarobljenika, koja je prema tvrdnjama optužbe pogubljena u drugoj polovini jula 1995., prethodno lečena u Zvorničkoj bolnici i ambulanti Zvorničke brigade


Grupu ranjenih zarobljenika, Muslimana, je polovinom juna 1995. godine iz Milićke bolnice u Zvorničku prebacio direktor Medicinskog centra u Zvorniku dr Jugoslav Gavrić. Svedočeći danas na suđenju sedmorici oficira vojske i policije bosanskih Srba, dr Gavrić je potvrdio da je naređenje za njihovo prebacivanje dobio od načelnika saniteta VRS pukovnika Ratka Rokvića i da je u pratnji jednog vojnika i medicinske sestre u Zvornk doveo "grupu od 10 do 15 ranjenika, među kojima i dva-tri sa teškim povredama".

Sledećeg jutra, čim je došao na posao, dr Gavrić se, kako tvrdi, raspitivao da li su svi ti ranjenici preživeli noć. Rečeno mu je da jesu i da su poslati u razmenu.

Prema optužnici, jedanaest ranjenih zarobljenika su iz bolnice prebačeni u stacionar u kasarni Zvorničke brigade u Karakaju i nedugo zatim pogubljeni. Njihov prijem u stacionar potvrdio je drugi današnji svedok, dr Zoran Begović, koji je od mobilizacije 1994. godine bio lekar u ambulanti Zvorničke brigade.

Prema njegovim rečima grupa od 10 do 14 zarobljenika dovedena je u ambulantu "negde u julu" 1995. godine. Dr Begović je opisao kako ga je major Obrenović, zamenik komandanta Zvorničke brigade, obavestio da će oni "tu ostati par dana i onda biti odvedeni u Bijeljinu na razmenu". Naređenje istog sadržaja je stiglo faksom narednog dana, ali se svedok ne seća ko ga je potpisao i da li je upućeno iz Glavnog štaba ili Drinskog korpusa VRS. Komandant brigade, optuženi Vinko Pandurević, po rečima svedoka tih dana nije bio u kasarni.

Dr Begović je opisao kako je otvorio "temperaturne liste" za praćenje zdravstvenog stanja svakog pacijenta, namenjene hirurgu iz Zvorničke bolnice koji je svaki dan pregledao ranjenike. Te liste su ranjenici, rekao je svedok, trebalo da ponesu sa sobom kad budu upućeni na razmenu ali se to nije dogodilo. Odvedeni su nakon pet do sedam dana a liste su ostale u ambulanti, rekao je dr Begović.

Dvojicu lekara su najduže unakrsno ispitivali branioci optuženih Pandurevića, Popovića i Nikolića uz čiji je "nalog, znanje i pomoć", kako se navodi u optužnici, pogubljeno jedanaest ranjenih zarobljnika.

Odbrana Vujadina Popovića nastojala je da ukaže na pritisak kojem je, kako je sugerisao branilac, bio izložen dr Begović od strane haških istražitelja prilikom davanja izjave u aprilu 2003. godine. Mada to nije opisao kao pritisak, svedok je naglasio da "izjavu nije dao dobrovoljno" već se odazvao policijskom pozivu da odgovori na pitanja istražitelja.

Nikolićev branilac sugerisao je dr Grujiću da je jedini razlog premeštanja ranjenih zarobljenika iz Milića u Zvornik mali kapacitet i nedostatak osoblja u Milićkoj bolnice, što je svedok potvrdio. Odbrana Vinka Pandurevića prebacivanje ranjenika u ambulantu kasarne Zvorničke brigade objašnjava "bezbednosnim razlozima" pozivajući se na svedočenje dr Grujića da su "ranjenici VRS i neki civili" negodovali zbog prijema ranjenih Muslimana u zvorničku bolnicu.

Suđenje je nastavljeno svedočenjem zaštićenog svedoka sa pseudonimom 158.

Dijeljenje sadržaja