Protuispitivanje svjedoka koji su dali pismene izjave tužiteljstvu o događajima u raznim dijelovima Kosova nakon početka zračnih udara NATO


Čak ni obično strpljivi tužitelj Geoffrey Nice/Džefri Najs nije danas mogao šutke preći preko tvrdnje optuženog Slobodana Miloševića da su izjavu svjedoka Reshita Salihija/Rešit Salihi napisali službenici tužiteljstva. "Niko ne može imati privilegiju da iznosi ovakve optužbe bez dokaza", rekao je Nice, u neuobičajeno oštroj reakciji. U raspravu se uključio i sudac Patrick Robinson/Patrik Robinson, koji je optuženog upozorio kako se radi o "vrlo ozbiljnom pitanju" i kako je "sasvim nedolično vrijeđati optužbu bez dokaza".

"Optužba je ured ovog suda", rekao je Robinson i podsjetio Miloševića da je on, zbog činjenice da se sam brani, također tretiran kao "ured suda", pa je njegovo ponašanje "nedopustivo". Milošević je uzvratio da njegova namjera nije da bilo koga vrijeđa, već je samo spojio činjenice - kao npr. da je svjedok nepismen, a svjedoči pisanom izjavom - iz čega je izvukao pomenuti zaključak.

Osnovni razlog za Miloševićeve tvrdnje bila je činjenica da su danas počela svjedočenja u skladu s "Pravilom 92 bis", prema kojem neki svjedoci, radi uštede vremena i efikasnijeg suđenja, svoje iskaze daju u pisanoj formi. Ovakvi iskazi, prema propisima, trebaju potkrijepiti svjedočenja data uživo, a ne mogu se direktno odnositi na optuženog ili njegova navodna djela. Za razliku od dosadašnjih slučajeva primjene ovog pravila, kada je nagodbom optužbe i odbrane dogovoreno da se svjedoci neće pojavljivati pred sudom, Milošević je, na svoje inzistiranje, dobio priliku da i ove svjedoke podvrgne jednosatnom protuispitivanju.

Prvi današnji svjedok, prizrenski nastavnik Xhafer Beqiraj/Džafer Bećiraj, u svojoj izjavi je opisao događaje koji su u tom gradu uslijedili neposredno nakon početka zračnih napada NATO na Jugoslaviju, 24. marta 1999. Dan nakon početka napada, rekao je, u Prizren je došla velika grupa izbjeglica iz sela Opteruša koje su srpske snage protjerale. I u samom gradu, rekao je svjedok, srpska policija je bila sve agresivnija, a pucanje iz mitraljeza trajalo je cijele noći, pa se njegova obitelj preselila na periferiju grada, gdje se smjestila u kuću u kojoj je bilo još pedesetak izbjeglica. Tamo su boravili sve dok ih srpska policija nije protjerala ka albanskoj granici, prema već više puta ponovljenom scenariju. Beqiraj je rekao da je dvadeset i osmoga marta zajedno sa njegovom obitelji desetine hiljada izbjeglica protjerano u Albaniju, nakon što su im na granici oduzeti osobni dokumenti.

Milošević je pokušao navesti svjedoka na zaključak da je veći broj ljudi pobjegao iz straha od bombardiranja, kao i da niko od hiljada ljudi u zbjegu nije povrijeđen od strane srpskih snaga. "Bombe NATO su bile naša nada. A pobjegli smo od srpskog terora", uzvratio je Beqiraj.

Drugi današnji svjedok, Reshit Salihi/Rešit Salihi, u svojoj izjavi je opisao kako je 24. marta Vojska Jugoslavije opkolila i počela granatirati selo Celice, u općini Orahovac. Oko podneva toga dana, navodi svjedok, većina stanovnika već je napustila selo, ali su on i njegov brat Bajram ostali, svaki na svom imanju. Nakon što su trupe ušle u selo, tvrdi dalje svjedok, njegov brat je ubijen, a Salihi je pobjegao u obližnju šumu, gdje je našao grupu od nekoliko hiljada izbjeglica. Dan kasnije grupu izbjeglica su našle srpske snage, koje su ih opljačkale i zapalile njihove osobne dokumente. Zatim su ih utovarili na kamione i odveli na albansku granicu.

Početak protuispitivanja Reshita Salihija nalikovao je ispitivanju prvog svjedoka u procesu Slobodanu Miloševiću, Agima Zeqirija/Zećirija, također iz sela Celice. Salihi je, kao i Bećiri, odbio da prilikom ispitivanja pogleda u optuženog i ustvrdio da u okolini njegovog sela nije bilo aktivnosti OVK. Miloševićeve navode o žrtvama OVK u susjednim selima, Zeqiri je odbio, tvrdeći da može govoriti samo o svom selu.

Dijeljenje sadržaja