Bivši radnik MUP Srbije opisao kako je u četiri navrata prevozio leševe iz Tekije i sa Kosova u masovne grobnice u Batajnici i Petrovom Selu, što mu je predstavljeno kao "zadatak koji je vrlo važan i u interesu je države". Branioci osporavali deo iskaza u kojem je svedok tvrdio da mu je instrukcije za prevoženje leševa davao optuženi Sreten Lukić


Na suđenju šestorici srpskih zvaničnika optuženih za kosovske zločine, vozač MUP Srbije Božidar Protić je opisao četiri "ture" u kojima je kamionima prevozio leševe iz Tekije i sa Kosova u masovne grobnice u Batajnici i Petrovom Selu.

Protiću je, kaže, u aprilu ili početkom maja 1999. godine Dragić Nenadić, šef garaže MUP u kojoj je radio, naredio "da se snađe za kamion" i javi se načelniku Uprave za zajedničke poslove, generalu Petru Zekoviću, radi izvršenja "zadatka koji je vrlo važan i u interesu je države". Svedok je od prijatelja pozajmio kamion i javio se Zekoviću, a ovaj ga je uputio u Tekiju da pokupi leševe iz hladnjače koju su lokalni policajci pronašli u Dunavu. Tom prilikom, u njegov kamion su ukrcana 54 leša koje je po naređenju Zekovića odvezao u Batajnicu.

Po svedočenjima bivšeg šefa i inspektora policije Kladova, Časlava Golubovića i Boška Radojkovića, pre nego što je Protić došao njihov vozač je drugim kamionom već prevezao 30 leševa za Beograd. Golubović i Radojković su tvrdili da su prevoz leševa i uništavanje hladnjače eksplozivom na teritoriji Petrovog Sela radili po naređenju tadašnjeg načelnika Resora javne bezbednosti a sada begunca od međunarodne pravde Vlastimira Đorđevića.

Pošto je leševe iz Tekije prevezao u Batajnicu, Protić je u još tri navrata vozio "u interesu države". Prvi put je iz sela Janjeva na Kosovu prevezao nekih dvadesetak leševa do Petrovog Sela kod Kladova. Nekoliko dana kasnije iz južnog dela Kosovske Mitrovice je do istog mesta prevezao još 55 ili 56 leševa i istovario ih pedesetak metara od jame u koju su pokopana tela koja je pre toga dovezao. Prilikom jedne od tih vožnji je, kaže, na proplanku nadomak Petrovog Sela video i uništenu hladnjaču iz Tekije. Potom je iz Prištine, sa parkinga novinske kuće "Rilindija", odvezao "hladnjaču maksimalnih dimenzija" punu leševa u centar Specijalnih antiterorističkih jedinica (SAJ) u Batajnici kod Beograda.

U izjavama srpskom istražnom sudiji i tužiocu za ratne zločine, Protić je rekao da je u sve četiri prilike uputstva za preuzimanje i istovar leševa dobio od generala Zekovića. Danas je te svoje tvrdnje dopunio, rekavši da je u dva navrata, kada je vozio leševe u Petrovo Selo iz Janjeva i Kosovske Mitrovice, dodatna uputstva dobio preko telefona od jednog od šestorice optuženih, generala Sretena Lukića, tada načelnika Štaba MUP za Kosovo.

Branilac optuženog policijskog generala je u unakrsnom ispitivanju osporavao tu svedokovu tvrdnju, optuživši ga da da govori protiv Lukića samo zato "što nije želeo nezakonito da mu dodeli stan". Svedok je priznao da je od Lukića tražio stan, jer nije više mogao da živi u Batajnici posle svega što se dogodilo, ali je ponovio da je "99,9 odsto siguran" da je preko telefona čuo Lukićev glas. Na braniočevo pitanje zašto to nije pomenuo u izjavama srpskim pravosudnim organima, rekao je da je to prećutao iz straha za živote supruge, ćerke i sina, koji su zaposleni u MUP Srbije, pošto je u vreme kada je on davao izjave Lukić bio načelnik Resora javne bezbednosti.

Suđenje Milanu Milutinoviću, Nikoli Šainoviću, Dragoljubu Ojdaniću, Nebojši Pavkoviću, Vladimiru Lazareviću i Sretenu Lukiću se nastavlja u ponedeljak svedočenjem vojnog tužioca Lakića Đorovića.

Dijeljenje sadržaja