Svedočeći na suđenju Slobodanu Miloševiću, kosovski novinar Baton Hadžiju je Oslobodilačku Vojsku Kosova predstavio kao "proizvod srpske represije, tromosti međunarodne zajednice i konzervativnog pristupa predsednika Rugove"


Kosovski novinar Baton Hadžiju/Haxhiu, bivši glavni urednik dnevnika "Koha Ditore", je odavno želeo da intervjuiše Slobodana Miloševića kao "glavnog učesnika u događajima od 1987. do kraja protekle decenije", ali nikada nije dobio odgovor na zahteve koje je upućivao kabinetima predsednika Srbije i Jugoslavije. Prvu priliku za razgovor sa Miloševićem Hadžiju je dobio danas, kao svedok optužbe na suđenju bivšem predsedniku, s tim što se, ovog puta, on našao u ulozi intervjuisanog. Sudu je, naime, priložena njegova pisana izjava o kosovskim događajima čiji je učesnik ili očevidac bio, a Hadžiju je zatim odgovarao na pitanja optuženog.

Hadžiju je, pored ostalog, svedočio o sastancima koje je, tokom 1998., zajedno sa Mahmutom Bakalijem imao sa tadašnjim šefom Službe državne bezbednosti (SDB) Srbije Jovicom Stanišićem i njegovim saradnicima. Na tim su sastancima, tvrdi Hadžiju, Stanišićevi saradnici Hadžić i Gajić otvoreno i oštro pretili da će zapaliti i sravniti sa zemljom 460 kosovskih sela ukoliko Albanci je odustanu od zahteva za svojom republikom na Kosovu. Sam Stanišić, rekao je Hadžiju odgovarajući na pitanja optuženog, nije pretio ali im je jasno stavio do znanja da će insistiranje na zahtevu "Kosovo-Republika" dovesti do rata, pošto u krugu oko Miloševića, kako je rekao, "nema nikog ko bi bio spreman da prihvati tu opciju." U dodatnom ispitivanju tužioca, Hadžiju je potvrdio da se Stanišić tokom razgovora ni na koji način nije ogradio od Hadžićevih i Gajićevih pretnji "sprženom zemljom", niti je demantovao postojanje takvih planova.

Oslobodilačku Vojsku Kosova (OVK) Hadžiju je, u svojoj izjavi, opisao kao "proizvod srpske represije, tromosti politike međunarodne zajednice i konzervativnog pristupa predsednika Rugove kojim je održavan status quo." Milošević, koji sve svedoke opširno ispituje o OVK, nije ovog puta postavio ni jedno pitanje o tome, ali je umesto njega to učinio jedan od trojice "prijatelja suda", britanski advokat Stiven Kej. Njega je, posebno, zanimao deo izjave u kojem se navodi kako je OVK "iz male grupe, posle masakra u Prekazu, izrasla u snagu koja je okupljala 20.000 boraca."

Hadžiju je ostao pri toj svojoj oceni, objašnjavajući da se posle masakra nad braćom Jašari/Jashari i njihovim porodicama, početkom marta 1998., "revolt proširio Kosovom" i da su hiljade Albanaca "otišli u planine i priključili se OVK" što je, po njemu, bio "prvi korak da se povrati dostojanstvo."

Na taj se odgovor, u dodatnom ispitivanju svedoka, vratio tužilac Džefri Najs/Geoffrey Nice, pitanjem "ko je, prethodno, lišio kosovske Albance njihovog dostojanstva?"

Hadžiju je odgovorio da je "proces ponižavanja i slamanja dostojanstva" kosovskih Albanaca počeo 1987. Miloševićevim dolaskom na vlast, nakon čega su - kako je nabrojao - usledili ustavni amandmani, izolacija 300 albanskih intelektualaca, otpuštanja, sistematska represija, degeneracija političkog procesa, uskraćivanje prava na obrazovanje, iseljavanje oko pola miliona Albanaca, brutalne intervencije protiv studentskih demonstracija 1997. i 1998. "Sve je to" - zaključio je Hadžiju - "dovelo do stvaranja OVK koja je povratila naše dostojanstvo."

Nakon Batona Hadžijua, na klupu za svedoke je seo Adnan Merovci, bivši šef kabineta Ibrahima Rugove. Njegovo svedočenje će se nastaviti sutra.

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja