Na suđenju Slobodanu Miloševiću, zaštićeni svedok "K-5", Albanac iz Uroševca, svedočio da je tokom 90-tih bio "policijski doušnik" i da je – po nalogu komandira policije - učestvovao u likvidacijama simpatizera OVK i podmetanjima eksploziva u albanske kuće i privredne objekte

I optuženi Slobodan Milošević i "prijatelj suda" Mihail Vladimirov/Michail Wladimiroff su verodostojnost zaštićenog svedoka "K-5" osporavali činjenicom da je - živ. Pitali su ga, naime, kako je moguće da ga OVK ili rođaci neke od albanskih žrtava nisu ubili - ako je zaista radio stvari koje je naveo u svojoj izjavi i o kojima je u Hagu svedočio.

Svedočeći sa elektronski izmenjenim likom i glasom, ovaj Albanac iz Uroševca je tvrdio da je tokom devedesetih bio "policijski doušnik" i izvršavao zadatke koje mu je poveravao komandir lokalne policije Miomir Mitić. U početku, tvrdi svedok, zadatak mu je bio da policiji "otkucava" švercere drogom, lopove i ostale "obične kriminalce." Međutim, negde u martu 1998. Mitić je svedoku i njegovom kompanjonu - izvesnom Dejanu Stojakoviću zvanom "Crni", koji je sa Arkanovim "Tigrovima" operisao u Hrvatskoj i Bosni - poverio složenije zadatke: da likvidiraju finansijere i simpatizere Oslobodilačke Vojske Kosova (OVK) i podmeću eksploziv u njihove kuće ili privredne objekte. Za te potrebe, tvrdi "K-5", Mitić ih je opremio oružjem, bombama i eksplozivom kineske proizvodnje - koje su u to vreme koristili pripadnici OVK - kako bi se odgovornost za ubistva ili eksplozije mogla pripisati "albanskim teroristima." Njegova prva "akcija", opisao je svedok, je bila da u Manastirici kraj nekih autobusa ostavi pismo sa amblemom OVK, koje je sam napisao, a u kojem je stajalo da se "Srbi više neće voziti tim autobusima", nakon čega je "Crni" polio te autobuse benzinom i zapalio.

"K-5" tvrdi da "nije okrvavio ruke", odnosno da je on samo odvodio "Crnog" i druge policajce do ljudi koji su bili na spisku za likvidaciju ili čije je kuće trebalo dići u vazduh, a onda su ti drugi - a ne on - "odrađivali posao", odnosno ubijali, dizali u vazduh ili palili. Tvrdi da, najčešće, nije ni gledao, odnosno video, sam čin ubistva, već bi samo od "Crnog" ili drugih čuo da je "posao odrađen."

OVK ga je, tvrdi svedok, nakon rata uhapsila i tri dana ispitivala o tome da li je bio pripadnik "Crne ruke" - tajne organizacije iza koje je, navodno, stajala srpska policija i koja je 1998. i 1999. operisala u Uroševcu i drugi kosovskim gradovima. Pošto je uspeo da ih uveri da nije pripadao "Crnoj ruci" OVK ga je posle tri dana pustila. O svom "doušničkom" angažmanu sa policijom "K-5" im nije ništa rekao pošto ga, tvrdi, "nisu ni pitali o tome."

U pisanoj izjavi "K-5" je naveo da ga je nakon toga OVK još jednom uhapsila i tri meseca mučila i zlostavljala. Pred sudom je, međutim, insistirao da to "nije bila OVK" već neka "banda iz Kačanika koja se predstavljala za OVK", a koja ga je ugrabila i zlostavljala zbog nekih "privatnih problema" u vezi sa njegovom ženom.

Na pitanja optuženog i "prijatelja suda" zašto ga OVK nije ubila kao saradnika srpske policije, "K-5" je odgovarao tvrdnjom da "nije okrvavio ruke" i da je u Hag došao upravo da bi to rekao i tako suzbio glasine koje o njemu kruže i zbog kojih su ga "izopštili porodica, komšije i prijatelji".

Dijeljenje sadržaja