Održano suđenje Josipu Joviću, bivšem glavnom uredniku "Slobodne Dalmacije" optuženom za nepoštovanje suda zbog objavljivanja transkripta svedočenja Stjepana Mesića na zatvorenoj sednici suđenja Tihomiru Blaškiću. Dok optužba tvrdi da je Jović "bezobrazno prkosio" nalozima suda, odbrana dokazuje da je optuženi "doveden u zabludu"


Slučaj Josipa Jovića, bivšeg glavnog urednika "Slobodne Dalmacije", po tužiocu je "jedan od najjednostavnijih ali najdrskijih slučajeva nepoštovanja suda."

O jednostavnosti slučaja – barem što se optužbe tiče – svedoči činjenica da je tužilac Dejvid Ekerson/David Ackerson u nepunih deset minuta održao uvodnu reč i izveo sve svoje dokaze o tome kako je Jović, kao tadašnji glavni urednik splitskog dnevnika, u novembru i decembru 2000. godine kontinuirano – punih 29 dana – kršio dva naloga Tribunala. Prvi od njih je nalog veća iz aprila 1998. godine kojim je odlučeno da će Stjepan Mesić svedočiti na zatvorenoj sednici suđenja Tihomiru Blaškiću, dok se drugim nalogom od 1. decembra 2000. od Jovića i "Slobodne Dalmacije" zahteva da smesta obustave dalje objavljivanje Mesićeve izjave i transkripta njegovog svedočenja.

"Drskost" Jovića se, po tužiocu, ogleda u tome što je u svih 29 brojeva "Slobodne Dalmacije", na istaknutim mestima u listu, naglašavano da se – uz rizik optužbe za nepoštovanje suda - otkrivaju "haške tajne" i objavljuje transkript Mesićevog "tajnog svedočenja" pred Tribunalom. Po tužiocu, radi se o "očitom, smišljenom i kontinuiranom kršenju naloga i svesnom i hotimičnom ometanju pravde."

Jović i njegov branilac Krešimir Krsnik su, međutim, nastojali da uvere sud da slučaj nije ni izbliza tako jednostavan kao što ga predstavlja tužilac. Kao prvo, naveli su da je transkript sednice na kojoj su naložene zaštitne mere za Mesića bio na javnoj internet stranici Tribunala. Navodili su, dalje, da sam Mesić nikada nije krio da je bio svedok na suđenju Blaškiću, kao i da je to u jednom intervjuu hrvatskim novinama potvrdila i glavni tužilac Karla/Carla del Ponte.

Svedočeći u svoju odbranu, Jović je rekao da je – nakon što mu je faksom stigao nalog Tribunala od 1. decembra 2000. godine – "doveden u zabludu" protivurečnim pravnim tumačenjima i sugestijama o tome kako treba da postupi. Tvrdi da su opštinski državni tužilac u Splitu i šef vladinog Ureda za saradnju sa Tribunalom bili mišljenja da se objavljivanjem transkripta Mesićevog svedočenja ne krše hrvatski zakoni i da to nije problem kojim treba da se bavi Haški tribunal. Sličnog su mišljenja, tvrde Jović i Krsnik, bili i mnogi hrvatski pravni stručnjaci, kao i Hrvatsko novinarsko društvo. Jović je, kaže, bio u "pravnim dilemama" da li je on, kao građanin Hrvatske, dužan da poštuje naloge koje mu Tribunal upućuje direktno, a ne posredstvom nadležnih organa i službi njegove države.

Na to se, u završnoj reči, osvrnuo i branilac Krsnik, ukazujući da Tribunal "ne može izravno faksom upućivati naloge građanima Hrvatske" i zamerajući hrvatskim vlastima da nisu reagovale na nalog upućen Joviću. Krsnik je, takođe, zamerio tužilaštvu što je za objavljivanje transkripata sa zatvorene sednice Tribunala optužio novinare, a ne "onog koji ih je iznio iz sudnice van", aludirajući na svog zagrebačkog kolegu, Antu Nobila, branioca generala Blaškića.

Predsedavajući sudija Robinson je najavio da će presuda biti doneta uskoro.

Dijeljenje sadržaja