U nastavku unakrsnog ispitivanja Momčila Krajišnika tužilac nastojao da dokaže da je SDS najmanje pola godine pre rata počela pripremanje za sukob i preuzimanje vlasti. Krajišnik je te navode uglavnom negirao ili je izbegavao direktne odgovore. Kada je u Skupštini rekao da će "Muslimani nestati" Karadžić, prema Krajišniku, "nije pretio, već molio i upozoravao."


Jedan od najbitnijih dokumenata kojima optužba potvrđuje tezu o pripremama SDS za rat je dokument poznat kao "Varijante A i B" sa uputstvima lokalnim organima stranke za preuzimanje vlasti u opštinama u kojima Srbi čine većinu (Varijanta A) i alternativno u opštinama gde su manjina (Varijanta B). U glavnom ispitivanju, Krajišnik je rekao da je za taj dokument čuo tek po dolasku u Hag, a da je uveče 20. decembra 1991. godine kada je, po optužbi, na Glavnom odboru SDS dokument podeljen prisutnima, on bio zaokupljen vođenjem sednice.

Tužilac Alan Tiger/Tieger je, međutim, Krajišniku danas prezentovao jedan presretnuti telefonski razgovor u kojem mu Radovan Karadžić dan posle pomenute sednice, objašnjava da će Jovan Čizmović biti zadužen za sprovođenje, kako je rekao, "onoga što smo sinoć dali". Krajišnik nije umeo da odgovori na šta se to tačno odnosi, ali je rekao da sigurno nema nikakve veze sa "Varijantama A i B", jer je njihovo aktiviranje bilo planirano tek kada rat počne.

Tužioci tvrde da je u još dva presretnuta razgovora Karadžić nekoliko dana posle sednice Glavnog odbora pominjao "Varijante A i B". Prvo je Čizmoviću rekao da treba da sprovede sve što je zapisano "u onim papirima", a onda i u razgovoru sa nepoznatom osobom kaže da je vreme za preuzimanje vlasti "po onom papiru" u kojem se pominju "stepen jedan i stepen dva". Iz prvog razgovora, kaže Krajišnik, ne može se zaključiti o čemu se radi, ali je dozvolio mogućnost da se u drugom govori o "Varijantama A i B".

Krajišnik je priznao da je Savet ministara Srpske republike BiH već na svojoj prvoj sednici 11. januara 1992. godine doneo odluku o "utvrđivanju srpskih etničkih prostora, formiranju organa vlasti na tom delu BiH i ekonomskom razvlašćivanju republičkih vlasti". Rekao je da ta odluka nikada nije sprovedena, iako je već na narednoj sednici Saveta ministara zaključeno upravo suprotno – da su "zaključci realizovani".

U glavnom ispitivanju svedok-optuženi je rekao da je Karadžić 14. oktobra 1991. godine, kada je zapretio da će u slučaju rata u BiH "Muslimani nestati", zapravo citirao deo govora tadašnjeg potpredsednika Bošnjačko-muslimanske organizacije Muhameda Filipovića. Optužba je danas prezentovala deo govora u kojem Filipović, istina, govori o "početku kraja" muslimanskog naroda, ali u slučaju da SDS nastavi sa procesom "regionalizacije", odnosno odvajanja srpskih delova iz BiH. U jednom svom članku iz 1994. godine Filipović je zapisao da je Karadžić u svom skupštinskom govoru uputio "genocidnu pretnju" Muslimanima.

Krajišnik je, međutim, ostao pri tvrdnji da Karadžić u tom govoru nije pretio nego "molio i upozoravao" i priznao da je govorio "slično, ali ne baš isto kao Filipović", te da ne spori da su Muslimani to "možda i doživljavali kao pretnju."

Dijeljenje sadržaja