Svedok Pretresnog veća na suđenju za zločine nad albanskim civilima 1999. godine nastavio da negira postojanje Zajedničke komande vojske i policije za Kosovo, iako mu je tužilac predočio da su trojica od šestorice optuženih na nekim ratnim sastancima i u posleratnim izjavama tvrdili suprotno


Tužilac je u današnjem unakrsnom ispitivanju pobijao tvrdnje penzionisanog generala VJ Milana Đakovića da je termin "Zajednička komanda vojske i policije za Kosovo" 1998. i 1999. godine označavao samo "sastanke koordinacije" štabova MUP i Prištinskog korpusa. Na sastancima su po njemu prisustvovali i političari, ali bez naročitog uticaja na vojno-policijske poslove. Bivši načelnik odeljenja za operativne poslove Prištinskog korpusa je na taj način pobijao navode optužnice prema kojima je na čelu Zajedničke komande bio tadašnji potpredsednik savezne vlade i čovek od poverenja Slobodana Miloševića a danas jedan od optuženih Nikola Šainović.

Tužilac je prezentovao izjavu optuženog Nebojše Pavkovića, bivšeg komandanta Prištinskog korpusa i Treće armije, objavljenu na internet stranici Vojske Jugoslavije nekoliko godina nakon NATO bombardovanja, u kojoj kaže da je saradnja vojske i policije "koordinira preko političara u Zajedničkoj komandi, koja je za tu svrhu i napravljena". Đaković odgovara da se sa svojim nekadašnjim komandantom u ovom slučaju slaže "samo delimično", a stav nije promenio ni kada ga je tužilac podsetio da je na početku većine zapisnika sa sastanaka Zajedničke komande navodio da su "svi članovi prisutni", navodeći i nekolicinu političara, među kojima i Nikolu Šainovića.

Ne samo što su bili članovi, nego su, tvrdio je tužilac, političari poput Šainovića i Miloševića i generala Pavkovića govorili o Zajedničkoj komandi kao o telu koje je zaduženo za akcije vojske i policije na Kosovu. Pošto je Đaković ostao pri tvrdnji da se nije radilo o telu nego o "internom i fiktivnom" terminu koji je označavao vojno-policijske sastanke, tužilac je predočio zapisnik sa sastanka Međuresorskog štaba za borbu protiv terorizma održanog 29. oktobra 1998. godine u Beogradu. Na sastanku Milošević od Pavkovića traži "izveštaj o radu Zajedničke komande", a Šainović zahteva da se razmotri "oportunitet nastavka rada u tadašnjem sastavu Zajedničke komande". Svedok je izbegao da komentariše zapisnik sastanka kojem, kako je naveo, nije prisustvovao.

Budući da je juče tvrdio da sastanaka Zajedničke komande nije bilo posle oktobra 1998. godine, tužilac je svedoka suočio sa delom izjave koju je istražiteljima dao optuženi policijski general Sreten Lukić, a u kojoj je rekao da su se sastanci održavali i u vreme NATO bombardovanja, najčešće u prištinskom hotelu "Grand". Đaković se ogradio od Lukićevih navoda, rekavši da lično posle oktobra nije odlazio na sastanke Zajedničke komande, što, doduše, ne mora da znači da ih više nije bilo.

Pred kraj današnjeg zasedanja, branilac generala Sretena Lukića je počeo unakrsno ispitivanje svedoka, a najavljeno je da će ga okončati sutra.

Dijeljenje sadržaja