Završeno svjedočenje Klausa Naumanna, bivšeg predsjednika Vojnog komiteta NATO, o sastancima koje je imao sa optuženim Miloševićem, u jesen 1998.


"Gospodine Naumann vi čak niste rekli istinu ni kad ste govorili šta smo pili - rekli ste da smo pili šljivovicu. Ali ja ne pijem šljivovicu - pili smo kruškovaču!"

Ovako je optuženi Slobodan Milošević pokušao diskreditirati jučerašnje svjedočenje generala Klausa Naumana/Naumann, bivšeg predsjednika Vojnog komiteta NATO, o izjavi kojom je Milošević, navodno, najavio "rješenje kosovskog problema" za proljeće 1999. Svjedok se Miloševiću izvinio što "nije stručnjak za alkoholna pića", ali je ostao pri tvrdnji da je optuženi 25. oktobra 1998. njemu i generalu Vesliju Klarku/Wesley Clark rekao da će Albance "skupiti na jednom mjestu i strijeljati", kao što je 1945. i 46. učinjeno u Drenici.

Naumann je Miloševića podsjetio na još jedan od njihovih sastanaka u oktobru 1998. na kojem je optuženi gostima objasnio da je jedino rješenje za kosovski problem uspostavljanje "ravnoteže" između etničkih grupa u pokrajini. Prema svjedoku, "ravnoteža je u ovom slučaju značila da broj Srba i Albanaca na Kosovu treba biti isti, jer će se, u suprotnom, kosovski problem stalno vraćati." Na Miloševićevo pitanje da li to znači da su vlasti u Srbiji htjele "sve Albance ubiti ili protjerati", general je odgovorio da je već 1998. prema podacima UNHCR oko 220.000 kosovskih Albanaca živjelo izvan svojih domova. Milošević je na to uzvratio da su i milioni Srba živjeli izvan svojih domova i bili rasuti po cijelom svijetu - kao gastarbajteri.

Lajtmotiv dvodnevnog svjedočenja generala Naumana bila je neproporcionalna upotreba sile od strane srpskih snaga u odgovor na terorističke akcije OVK. Na Miloševićeve ponovljene tvrdnje da se radilo o legitimnom odgovoru suverene države na terorizam, svjedok je uzvratio da je "odgovor srpskih snaga na terorističke incidente bio je potpuno neproporcionalan, a trupe nisu pravile razliku između civila i terorista."

"Prema modernom političkom shvaćanju ne može se, pod izgovorom suvereniteta, dozvoliti vladaru jedne države da radi šta god želi, a ovo ograničenje se prije svega odnosi na poštivanje ljudskih prava i sloboda," rekao je Naumann.

Milošević je u potpunosti odbacio tvrdnju da policija i vojska nisu razlikovali civile i teroriste, tvrdeći da je postojala naredba da se ne otvara vatra na mjestima gdje mogu biti ugroženi civili. "Vojska kojom sam imao čast zapovijedati u potpunosti je poštovala ovu naredbu," rekao je Milošević. Naumann je, međutim, odgovorio da činjenice ukazuju na to da je bilo trupa koje tu naredbu nisu poštivale. Optuženi je uzvratio da su sudovi u Jugoslaviji osudili preko pet stotina pojedinaca za koje se smatralo da su počinile zločine, te da su ratni zločini počinjeni u ratu u BiH procesuirani u Srbiji još 1992., tri godine prije prvih optužnica haškog tribunala.

Milošević je svjedoka zatim upitao da li sjeća da je optuženi, u nazočnosti delegacije NATO saveza, pitao tadašnjeg šefa jugoslovenskog generalštaba, Momčila Perišića, da li je istina da se na Kosovu bombardiraju naseljena mjesta. Perišić je, sjetio se i general Naumann, odgovorio negativno. Milošević je iz ovoga izvukao zaključak da - ako je na Kosovu i bilo napada na civile - on o tome nije znao. Naumann je, međutim, u više navrata objasnio da su "trupe na terenu izvršavale sva Miloševićeva naređenja", te da je akcija srpskih snaga bila "pažljivo planirana i pažljivo izvedena".

Suđenje Slobodanu Miloševiću nastavit će se u ponedjeljak svjedočenjem žrtava zločina.

Petar Finci

Dijeljenje sadržaja