I u nastavku unakrsnog ispitivanja, Vojislav Šešelj je za sve nekadašnje izjave koje mu je citirao tužilac tvrdio da su "preuveličane", "izmišljenje", "očigledno lažne", smišljene da bi se "provociralo" ili "zasmejalo"


Nakon što ga je, prošle sedmice, opisao kao "opasnog, zlog i lažljivog čoveka", tužilac Džefri Najs je danas Vojislava Šešelja suočio sa još nekoliko tvrdnji. Rekao mu je da ga je Milošević "koristio za obavljanje prljavih poslova" i da je bio "smrtonosno oružje", kojem je režim dozvoljavao da "govorom mržnje podstiče na nasilje", jer je to tada "odgovaralo interesima optuženog."

Vojislav Šešelj je negirao sve tužiočeve tvrdnje. Tvrdio je da za Miloševića "nikada nije obavljao nikakve prljave poslove", da "nije širio nacionalnu mržnju već samo iznosio istinu, istorijsku i trenutnu", kao i da "nije podsticao na zločine." Tvrdio je, takođe, da tužilac nema nikakvih dokaza za takve svoje tvrdnje.

Tužilac, međutim, smatra da su dokazi o takvoj ulozi Vojislava Šešelja u događajima o kojima se raspravlja pred sudom sadržani u njegovim sabranim delima, to jest u nekoliko desetina knjiga u kojima je štampano sve što je lider srpskih radikala izgovorio u javnim nastupima u protekloj deceniji. Šešelj, koji je svoja sabrana dela sam dostavio tužilaštvu, insistira da se ono što je u njima zapisano mora čitati i tumačiti "u kontekstu" srpskog političkog života i političke tradicije, kao i "žestokog propagandnog rata" koji su on i njegova partija u izvesnim periodima vodili protiv Miloševićevog režima.

Tumačeći ih u tom "kontekstu", Šešelj je za sve nekadašnje izjave koje mu je citirao tužilac tvrdio da su "preuveličane", "izmišljenje", "očigledno lažne", smišljene da bi se "provociralo" ili "zasmejalo." Kada je, recimo, pre desetak godina govorio o Miloševićevim zaslugama za naoružavanje dobrovoljaca Srpske radikalne Stranke (SRS), Šešelj je, tvrdi, tadašnjem predsedniku Srbije "pripisivao ono što su radili savezna vlast i JNA, nad kojima on nije imao kontrolu." Pohvale Miloševiću za pomoć Srbima preko Drine su, prema sadašnjem Šešeljevom tumačenju, "personifikacija kojom se Miloševiću pripisuje delovanje svih organa vlasti Srbije i SRJ."

Sudijama nikako nije išlo u glavu kako se takvim "personifikacijama" i ukazivanjem na zasluge moglo nauditi Miloševiću, ali je Šešelj ostao pri tvrdnji da je to radio s ciljem da kompromituje tadašnjeg predsednika Srbije, zbog njegovog "suviše konstruktivnog odnosa prema međunarodnoj zajednici."

Istom cilju – kompromitaciji Miloševića – bile su, tvrdi sada Šešelj, bile namenjene i njegove tadašnje izjave o vezama dobrovoljaca SRS sa policijom i službom državne bezbednosti Srbije, "Crvenim beretkama", Frankom Simatovićem i drugima. I te su izjave bile "preuveličane", "izmišljene", "lažne"... pošto su dobrovoljci SRS bili pod kontrolom JNA a ne policije, jer – tvrdi sada Šešelj - srpska policija nije bila angažovana preko Drine ili Dunava.... sem pojedinaca poput Simatovića ili Badže koji su se angažovali kao dobrovoljci.

Tužilac je citirao govor u kojem Šešelj pored ostalog kaže da "javnost nije znala da su se dobrovoljci SRS borili preko Drine i Dunava zajedno sa specijalnim policijskim jedinicama", te pokazuje "Zahvalnicu" koju je četničkom vojvodi Vakiću, za zasluge u borbama kod Skelana, uručio komandant Crvenih beretki Franki Simatović. Sudu je pokazan i faksimil te "Zahvalnice" – objavljen u nedeljniku SRS "Velika Srbija" - ali Šešelj sada tvrdi da je reč o falsifikatu, koji je napravio "neko iz stranke", opet sa ciljem da se kompromituje Milošević, mada se on tu nigde ne pominje.

Šešeljeva priznanja da je "preuveličavao, izmišljao i lagao" u kontekstu srpske političke tradicije i propagandnog rata mogla bi, kako je primetio sudija Robinson, da "baci senku i na njegovo sadašnje svedočenje." Šešelja, međutim, to ne brine jer, kako je rekao, on "računa na sud istorije", a ne na sudije Tribunala.

Dijeljenje sadržaja