Home



ONO ŠTO NE PIŠE U RATNOM DNEVNIKU NIJE SE NI DOGODILO




Oštar dijalog tužioca i svedoka odbrane. Kako su uniformisani novinari RTS intervjuisali kosovske Albance. Zašto u ratnom dnevniku generala Delića nema ništa o događajima u Beloj Crkvi i Suvoj Reci? Kako su leševi iz generalove zone odgovornosti stigli do Batajnice?

Geoffrey Nice, tužilac na suđenju Slobodanu MiloševićuGeoffrey Nice, tužilac na suđenju Slobodanu Miloševiću

Tužilaštvo je uspelo da pronađe neke od kosovskih Albanaca koji su u intervjuima za RTS, u proleće 1999. godine, grdili OVK i NATO i zahvaljivali se vojski i policiji na zaštiti i pomoći. Snimci tih intervjua prikazani su pre dve sedmice u sudnici, tokom glavnog ispitivanja generala Božidara Delića od strane optuženog Slobodana Miloševića.

U nastavku unakrsnog ispitivanja generala Delića, tužilac Najs/Nice je danas pročitao izjave nekoliko identifikovanih osoba sa tih snimaka, koje sada tvrde da su izjave pred kamerama prizrenskog studija RTS dali pod direktnim pretnjama nasiljem ili da su, u strahu od posledica, govorili ono što su pretpostavljali da bi uniformisani novinari i njihovi naoružani pratioci “želeli da čuju.”

General Delić, međutim, smatra da su ti kosovski Albanci 1999. godine govorili istinu, a da “sada govore ono što OVK želi da čuje”, jer bi u suprotnom rizikovali svoje živote i ugrozili svoje porodice. General, međutim, ne negira da su prizrenski novinari bili u vojnim uniformama, kao i da su ih pratili policija i predstavnici lokalnih vlasti, ali on ne vidi ni jedan razlog zašto bi se intervjuisani kosovski Albanci njih plašili.

Tužilac je, zatim, postavljao pitanja o nekim od lokaliteta kosovskih zločina u zoni odgovornosti 549. Motorizovane brigade kojom je u proleće 1999. komandovao general Delić. Tužilac je od svedoka tražio da mu u svom ratnom dnevniku i drugim vojnim dokumentima koje je doneo za potrebe Miloševićeve odbrane ukaže na beleške koje su u tom vremenu – dakle u proleće 1999. – unete o događajima u Beloj Crkvi i Suvoj Reci. U ta dva sela u Delićevoj zoni odgovornosti su, prema optužnici i svedocima optužbe, vojska i policija u martu i aprilu 1999. ubile više desetina ljudi, razarale, palile i pljačkale kuće i prognale brojne civile. Činjenica da u dokumentima ništa od toga nije zapisano, po generalu Deliću, je dokaz da se to nije ni dogodilo.

Pred kraj današnje runde unakrsnog ispitivanja, tužilac je od generala Delića tražio objašnjenje na koji su način tela kosovskih Albanaca iz Suve Reke i Meje – dakle iz njegove zone odgovornosti – završila u masovnih grobnicama u Batajnici, kraj Beograda. General, međutim, ne zna ništa o tome, iz novina je kaže saznao da su pronađena neka tela “pored Dunava”, ali tvrdi da ne zna u kom su se batajničkom objektu (bazi Specijalnih antiterostističkih jedinica MUP-a Srbije) nalazile te masovne grobnice.

Ukazujući da je teritorija Kosova u proleće 1999. bila pod apsolutnom kontrolom vojske i policije, tužilac Najs je svedoku izneo tvrdnju da je logistički složena operacija prekopavanja grobnica, izvlačenja tela i njihovog prenošenja u Batajnicu “morala da bude izvedena uz njegovo znanje i saglasnost”, ali je general Delić to sa indignacijom odbio.

Svedočenje generala Delića, koje je započeto 21. juna ove godine, trebalo bi da se okonča sutra.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 244

KONAČNE PRESUDE: Potvrđene kazne Babiću i Deronjiću
"ISKRENO MI JE ŽAO": Bezuslovno priznanje Miroslava Brala
TEORIJA ZAVERE: Kako su se, i zašto, leševi sa Kosova našli u Batajnici?
BLIŽE ŽRTVAMA: "Prijedorska četvorka" se vraća u Bosnu
POLITIKA I BIZNIS: Brzo i lako bogaćenje na vlasti
NESLAVNI JUBILEJ: Deset godina bekstva Karadžića i Mladića