Home



AVET SREBRENICE I DALJE PROGONI NIZOZEMCE




Povodom 10-godišnjice srebreničkog genocida, ponovno se pokreću pitanja o ponašanju nizozemskih vojnika 1995. godine i postupanju vlade u Den Haagu u proteklih deset godina, dok vojni veterani traže medalje za učešće u "srebreničkoj misiji".

Ratko Mladić i Ton Karremans u SrebreniciRatko Mladić i Ton Karremans u Srebrenici

Nizozemski ministar vanjskih poslova Ben Bot prisustvovat će komemoraciji u Potočarima povodom desetogodišnjice srebreničkog genocida, dok se u zemlji ponovno pokreću pitanja o ponašanju nizozemskih vojnika 1995. godine i ponašanju vlade u Den Haagu u proteklih deset godina.

"Nevjerojatno je i neoprostivo da u prošlih devet godina na službenim komemoracijama u Potočarima nije bilo delegacije nizozemske vlade", kazao je Bert Bakker, koji je 2002. godine vodio parlamentarnu istragu o nizozemskoj UN misiji u srebreničkoj enklavi.

Dok Bakker smatra da je u zaključku te istrage "jasno rečeno da Nizozemska snosi svoju odgovornost prema žrtvama" Joris Voorhoeve/Forhuve, koji je 1995. godine bio ministar obrane, kazao je u nedavnom intervjuu da je trebao dati ostavku onog dana kad su srpske snage zauzele srebreničku enklavu.

U parlamentarnoj istrazi je, međutim, također zaključeno da su nizozemski vojnici djelovali "u dobroj vjeri." Bivša nizozemska vlada nije prihvatila da je odgovorna za masakr, iako je 2002. godine dala kolektivnu ostavku priznavši da "snosi stupanj odgovornosti" za situaciju u kojoj se našla enklava.

Vojni veterani to tumače kao svoju rehabilitaciju te su nedavno pozvali da im se dodijeli medalja koja bi potvrdila da su u srebreničkoj enklavi "učinili sve što su mogli".

Nizozemski novinar Raymond van den Boogaard/Rejmond van den Bogard procjenjuje da se u političkim krugovima u Nizozemskoj ne radi toliko o namjernom zamagljivanju uloge nizozemskih vojnika, koliko o tome da se analiza ponašanja vojnika ne povezuje s tragedijom koja je uslijedila. On smatra da je strah od priznanja krivnje spriječio temeljitu debatu u Nizozemskoj. "Nizozemska je uvijek davala dosta novca za pomoć porodicama žrtava...ali uvijek vrlo diskretno - da ne bi stvorila utisak da priznaje krivnju", kaže Van den Boogaard.

Neki analitičari ukazuju i na sociološke uzroke ponašanja nizozemskih plavih kaciga i pitaju se postoji li nešto u nacionalnom karakteru što Nizozemce navodi da izbjegavaju konfrontacije.

Ti vojnici su bili "tipični Holanđani" sa svojim individualističkim stavom: "To nije moj problem", kaže sociolog Herman Vuijsje/Fausje. Neki podsjećaju na tvrdnju tadašnjeg komandanta UNPROFOR Bernarda Janviera/Bernara Žanvijea da bi se francuski vojnici u toj situaciji borili jer, kako je rekao: "Nizozemci su imali naredbu da se bore. Kad dobijete takvu naredbu, onda se borite".


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 242

PRIMEDBA, ZAHTEV I PROTEST - Da li je Milošević video Šešelja?
SUDIJSKO OGRANIČENJE - Protest odbrane Nasera Orića
"KRVAVI BAJRAM" 1992. - Orgija nasilja u Čelopeku
ZLOČIN ILI PANIKA - Vatreno bjekstvo iz Uzdola
IZVAN RAZUMNE SUMNJE: Srebrenica, deset godina posle