Više od 40 posto pripadnika holandskog bataljona koji su u ljeto 1995. godine bili u Srebrenici, po povratku u Holandiju tražilo psihijatrijsku pomoć, dok je oko 10 posto patilo ili još pati od posttraumatskog sindroma. Ispovijesti 171 pripadnika holandskog bataljona, svjedoka genocida, skupljene su u knjizi "Sjećanja na Srebrenicu" koja je promovisana ove sedmice i koja donosi šokantnu priču o prikrivanju dokaza od strane holandskog Ministarstva odbrane.


U julu 1995. godine u bazi UNPROFOR u Potočarima, u blizini Srebrenice, bilo je stacionirano 400 holandskih vojnika. Deset godina nakon genocida u Srebrenici, kojem su svjedočili ti vojnici, u Holandiji je objavljena knjiga "Sjećanja na Srebrenicu" u kojoj su sakupljene ispovijesti 171 vojnika, njihove priče o danima prije i poslije pada Srebrenice, te o danima po povratku u Holandiju.

U knjizi je iznesen podatak da je više od 40 posto od ukupnog broja bivših pripadnika holandskog bataljona tražilo psihijatrijsku pomoć po povratku, a da je oko deset posto patilo ili još pati od posttraumatskog sindroma. Dvije trećine pripadnika bataljona napustilo je vojsku nakon Srebrenice.

Prema objavljenim ispovijestima nekoliko vojnika, dokazi o zločinima snimljeni njihovim kamerama uništeni su nakon povratka u Holandiju. Jedna rolna filma je uništena u holandskoj mornaričkoj laboratoriji odmah nakon povratka vojnika iz Bosne i Hercegovine. Tri rolne filmova, iako su ih vojnici odnijeli u privatne laboratorije, su također nestale. Jedan vojnik je u laboratoriju odnio 14 rolni filmova, od čega mu jedna nikada nije data. Na toj rolni, tvrdi on danas, su snimci ratnih zločina i zločinaca koji su ih počinili.

Holandsko ministarstvo odbrane je više puta tvrdilo da ne zna ništa o ovim filmovima, koji bi danas mogli biti značajan dokazni materijal u Tribunalu, mada je njihov nestanak prijavljen još 1995. godine. Pitanje nestalih filmova mediji u Holandiji su do sada više puta postavljali zvaničnicima, ali nisu dobili odgovore. Holandski zvaničnici već deset godina tvrde da pripadnici bataljona stacioniranog u Potočarima nisu bili svjedoci zločina, što ova knjiga negira.

Dijeljenje sadržaja