Bivši predsjednik Republike Srpske podnio zahtjev da bude privremeno oslobođen do izricanja žalbene presude. Karadžić nudi “lične garancije” da će se u slučaju da bude pušten u Republiku Srpsku vratiti u Pritvorsku jedinicu u Sheveningenu kada to od njega Sud zatraži.

Radovan Karadžić traži od Žalbenog vijeća da ga pusti na privremenu slobodu do izricanja žalbene presude. Karadžić je prvostepenom presudom iz marta ove godine proglašen krivim za genocid i druge zločine počinjene tokom rata u Bosni i Herzegovini i osuđen na 40 godina zatvora. Žalbeni postupak bi, kako se očekuje, mogao trajati oko tri godine.

Prema pravilniku Tribunala uobičajeno da se prilikom donošenja odluke o privremnom oslobađanju haških pritvorenika traži saglasnost zemlje domaćina i države u kojoj će optuženi boraviti na privremenoj slobodi. Karadžić traži od Sekretarijata da njegov zahtjev proslijedi Holandiji i Republici Srpskoj, a ne državi Bosni i Hercegovini.

Žalbenom vijeću Karadžić nudi “lične garancije” da će se u slučaju da bude pušten na privremenu slobodu vratiti u tribunalovu Pritvorsku jedinicu kada to od njega bude zatraženo. Obećava da neće poduzeti ništa što bi moglo predstavljati prijetnju žrtvama i svjedocima ili bilo kome drugom, da će poštovati sve uslove za privremeno oslobađanje, kao i da će se javljati lokalnim vlastima i ograničiti kretanje i putovanja.

Karadžić navodi da je, uprkos činjenici da se nije predao Tribunalu - od 1995. kada je protiv njega podignuta optužnica do hapšenja u Srbiji 18. jula 2008. - “u potpunosti sarađivao sa Tribunalom i ponašao se dostojanstveno i s poštovanjem”. Nijedan svjedok, tvrdi, nije prijavio bilo kakav pokušaj prijetnje ili bilo koje druge neugodnosti u njegovom predmetu.Stoga smatra da ne predstavlja prijetnju bilo kome, niti postoji rizik od bjekstva.

U svojoj “ličnoj garanciji” Karadžić, također, navodi da se njegovo zdravlje pogoršalo tokom osam godina pritvoreništva. Kada je došao njegovo zdravlje je bilo “savršeno” dok sada pati od povišeog šećera u krvi i visokog pritiska, a prošle godine je podvrgnut operaciji žučne kese. Svoje ranije dobro zdravlje duguje načinu ishrane i uzimanju vitamina i minerala što, otkako je u zatvoru, više nije u mogućnosti.

Karadžić, dalje, kaže da od dolaska u Hag gleda kako se razbolijevaju ili umiru njegovi drugovi u Pritvorskoj jedinici. Navodi sve one koji su umrli – što u pritvoru što na privremenoj slobodi – prije njegovog dolaska i kaže da je “ubijeđen” da visok postotak malignih oboljenja nije slučajnosti. “Toksičnostokruženja” u Pritvorskoj jedinici će ga, vjeruje Karadžić, ili ubiti ili prouzrokovati neku ozbiljnu bolest u slučaju da ne bude privremeno oslobođen.

Privremena sloboda će, smatra Karadžić, olakšati njegovu odbranu jer će moći efektnije da pomogne svom advokatu Robinsonu koji ga zastupa u žalbenom postupku. Osim toga, navodi da je tokom osmogodišnjeg pritvora zanemario porodični i kulturni život a, ukoliko ne bude privremeno oslobođen, to ga čeka i naredne tri godine. Bilo da u žalbenom postupku bude oslobođen ili osuđen tih 11 izgubljenih godina je, navodi, “nenadoknadivo”.

Dijeljenje sadržaja