Nastojeći da umanji odgovornost za ubistvo prijedorskog sveštenika Ivana Grgića, svedok odbrane Ratka Mladića odbacio navode svoje ranije izjave banjalučkom istražnom sudiji u kojoj je opisao da je sa trojicom saučesnika žrtvu iz kuće odveo do rudnika Ljubija gde je potom streljan. Danas tvrdi da je samo pomogao izvesnom Ivici Pavloviću da Grgića privede, ali da ga je ovaj izveo iz kola i iznenada ubio

Bivši pripadnik Prijedorske brigade VRS Ratko Milojica je u izjavi timu odbrane Radovana Karadžića, koja je uvedena u dokaze i na suđenju Ratku Mladiću, detaljno opisao incident od 22. maja 1992. godine u selu Hambarine kod Prijedora. On je tog dana, zajedno sa još petoricom pripadnika srpske vojske, bio u vozilu na koje je muslimanska straža na punktu kod Hambarina otvorila vatru. Svedok i trojica saputnika su tada ranjeni, dok su dvojica ubijeni. Odbrana taj događaj uzima kao uzrok početka sukoba u Prijedoru, dok je teza optužbe da je srpsko rukovodstvo u BiH unapred isplaniralo zauzimanje i etničko čišćenje opštine, a incident u Hambarinama iskoristilo za odmazdu prema nesrpskom stanovništvu.

Milojica je opisao da je sa petoricom saputnika krenuo kući ka selu Tisova kod Ljubije i da su zaustavljeni na punktu kod Hambarina. Od njih je, kaže, zatraženo da predaju oružje, što su i učinili, a onda je, dok su čekali, na auto otvorena automatska vatra. Tužilac Amir Zec je u unakrsnom ispitivanju predočio izjavu jednog od pripadnika muslimanske straže datu prijedorskoj policiji u junu 1992. godine u kojoj se navodi da su svedok i drugi vojnici odbili da predaju oružje. "Nije tako milion odsto, svako ima svoju verziju priče", rekao je Milojica.

Veći deo vremena tužilac je, međutim, posvetio incidentu koji se ne pominje u svedokovoj izjavi, a dogodio se u noći između 7. i 8. novembra 1992. godine kada je ubijen katolički sveštenik Ivan Grgić. U izjavi iz oktobra 1993. datoj istražnom sudiji u Banja Luci i sa potpisom Ratka Milojice, navodi se da su on, njegov rođak Boro Milojica i još jedan prijatelj, "pomalo pili" i dogovorili se da odu kod sveštenika Grgića u selo Gornja Ravska i ispitaju ga o njegovoj navodnoj ulozi u naoružavanju Hrvata. Usput su pokupili izvesnog Ivicu Pavlovića i svi zajedno su ušli kod sveštenika u kuću gde nisu našli oružje, ali jesu novac. Zatim su ga, "sa namerom da ga prestraše", poveli do rudnika Ljubija, gde ga je Ivica Pavlović ubio.

Kao i na suđenju Karadžiću, svedok je i danas porekao istinitost te izjave, navodeći da je tačno samo to da je ubica Ivica Pavlović, koji je kasnije izvršio samoubistvo. Sve ostalo je, kaže, interpretacija koja mu je podmetnuta. Nova verzija glasi da je zapravo Pavlović imao "naređenje komande" da privede Grgića, a da su mu svedok, njegov rođak i prijatelj pomogli da to uradi. Događaj je, međutim, otišao u drugom smeru kada je Pavlović navodno samovoljno i iznenada izveo sveštenika kod rudnika Ljubija i usmrtio ga.

Opisujući kako je došlo do toga da potpiše lažnu izjavu, Milojica je rekao da je bio primoran da to učini jer mu je policajac, u prostoriji gde je ispitivan od strane istražnog sudije i to u prisustvu branioca, pretio smrtnom kaznom i premlaćivanjem ako ne potpiše papir koji mu je podmetnut. Sumirajući Milojicin iskaz, predsedavajući sudija Ori/Orie je rekao da bi, ako se prihvati takva verzija događaja, veće moralo da poveruje da su tri osobe – istražni sudija, sudski zapisničar i advokat – lagali i da je svedok žrtva toga. "Da, ja i dan-danas tvrdim da ovo nije moja izjava", mirno je uzvratio Milojica.

Pred kraj današnjeg zasedanja počeo je iskaz novog svedoka Mladićeve odbrane – bivšeg potpredsednika Kriznog štaba Autonomne regije Krajina Milorada Sajića.

Dijeljenje sadržaja