Kanađanin Patrik Rekner koji je na suđenju Ratku Mladiću svjedočio o "krizi sa taocima" iz 1995. godine, se osjećao "iznevjerenim i poniženim" što je uzet za taoca i što je korišten kao "živi štit" uz prijetnje da će biti pogubljen ukoliko NATO nastavi zračne udare po vojnim ciljevima bosanskih Srba. Odbrana tvrdi da su za sve ružno što se dogodilo svjedoku i njegovim kolegama odgovorene paravojne snage

U nastavku suđenja bivšem komandantu Glavnog štaba VRS Ratku Mladiću svjedočio je Kanađanin Patrik Rekner/Patrick Rechner kojeg su srpske snage u maju i junu 1995. godine držale kao taoca i koristile za živi štit od zračnih udara NATO. U vrijeme "krize sa taocima" svjedok je bio vođa tima vojnih posmatrača UN (UNMO) na Palama, čiji je glavni zadatak bio održavanje kontakta sa političkim i vojnim rukovodstvom bosanskih Srba.

U izjavi tužilaštvu Rekner je naveo da se osjećao "iznevjerenim i poniženim" što je uzet za taoca i što je korišten kao "živi štit" uz prijetnje da će biti pogubljen ukoliko NATO nastavi zračne udare na vojne ciljeve bosanskih Srba. Tužilaštvo je emitovalo video snimak na kojem je prikazano kako srpski vojnici sprovode Reknera i dvojicu njegovih kolega u Jahorinski potok i vezuju ih lisicama za gromobrane pred skladištem municije koja je NATO bombardovao.

U momentu kada su srpski vojnici 26. maja 1995. godine upali u prostorije vojnih posmatrača na Palama Rekner je, rekao je u unakrsnom ispitivanju od strane Mladićevog advokata, pozvao kancelariju predsjednika Republike Srpske. Karadžićeva sekretarica Mira mu je tom prilikom saopštila da su "ti ljudi službeno upućeni", a Karadžićev pravni savjetnik Jovan Zametica mu je na pitanje "šta se dešava"kratko odgovorio da je on "čuo da se nešto organizuje" i posavjetovao ga da bude"što je moguće kooperativniji s tim ljudima".

Odbrana je nastojala da dokaže da su "ti ljudi" bili pripadnici paravojnih snaga i da VRS "nije imala ništa" s hapšenjem posmatrača UN i drugim "ružnim događajima" o kojima je Rekner svjedočio. Za to su, precizirao je Mladićev advokat Miodrag Stojanović, odgovorni pripadnici paravojnih snaga, uključujući i Kanađanina srpskog porijekla Nikolasa/Nicholas Ribića koji je posmatračima prijetio da će biti ubijeni ako NATO ne prekine zračne udare. Zbog učešća u događajima iz maja i juna 1995. godine Ribića je Federalni sud Kanade osudio na tri godine zatvora za terorizam i uzimanje talaca.

Stojanović je ukazao da je Rekner u upitniku koji je popunio nakon oslobađanja naveo da su ljudi koji su ih zarobili 26. maja bili pripadnici paravojnih snaga. Rekner je objasnio da je njegovom kolegi u vrijeme dok su bili u zarobljeništvu jedan od vojnika koji su ih uhapsili rekao da je pripadnik paravojnih snaga, te je on iz toga izvukao zaključak da su i ostali koji su bili s njim pripadali istoj jedinici. On je, između ostalog, rekao da je VRS u mjesecima prije "krize sa taocima" postepeno ograničavala slobodu kretanja i da su se u momentu hapšenja praktično nalazili u "kućnom pritvoru".

Branilac je sugerisao da su UN od početka zračnih udara postale "strana u sukobu" i da su Rekner i drugi pripadnici UN smatrani "ratnim zarobljenicima". Rekner, međutim, kažeda se on i njegove kolege nisu osjećali kao ratni zarobljenici. Naprotiv, smatrali su da su ilegalno uhapšeni, da su držani kao taoci i korišteni od strane srpskih snaga kao "živi štit".

Tužiteljica Kamil Bajbls/Camille Bibles je u dodatnom ispitivanju ukazala na naređenje VRS iz februara 1994. godine da u slučaju udara avijacije NATO sve strance u RS - uključujući pripadnike UNPROFOR i međunarodnih humanitarnih organizacija - treba napasti, zarobiti i držati kao taoce dok NATO ne prekine udare. Na pitanje da li se to naređenje podudara sa onim što se njemu dogodilo svjedok je odgovorio da je 1995. godine "bilo mnogo gore". I u ranijim slučajevima pripadnici UN su odvođeni u vojne objekte, ali nisu bilikorišteni za živi štit i nije im prijećeno da će biti pogubljeni.

Dijeljenje sadržaja