Praljak traži obustavu postupka dok mu se "na jeziku koji razumije" ne dostavi sva relevantna dokumentacija, uključujući presudu iz maja ove godine i svi transkripti sa suđenja njemu i ostaloj petorici bivših lidera Herceg Bosne koje je počelo u aprilu 2006. godine. To je neophodno pošto druge jezike, osim bosanskog-srpskog-hrvatskog ne razumije, a planira da se ubuduće sam zastupa jer navodno nema para da plati svoje advokate

Slobodan Praljak traži obustavu postupka dok mu se "na jeziku koji razumije" ne dostave sljedeći dokumenti: presuda izrečena njemu i ostaloj petorici bivših čelnika Herceg Bosne 29. maja ove godine, najava žalbe na tu presudu koju su uložili njegovi advokati dok ih je plaćao Tribunal, najava žalbe tužilaštva i drugi podnesci strana u žalbenom postupku, kao i kompletan transkript suđenja od aprila 2006. godine.

Praljak se poziva na Statut Tribunala, odluke Evropskog suda za ljudska prava i druge akte koji propisuju da optuženi ima pravo da mu se relevantni dokumenti dostave na jeziku koji razumije, osim u slučaju kada ga zastupa advokat koji razumije jezik koji se koristi u postupku. A Praljak je, kako navodi, ostao bez stručne pravne pomoći nakon što mu je u julu ove godine uskraćeno dalje finansiranje troškova odbrane iz budžeta Tribunala.

Finansiranje Praljkove odbrane je, podsjetimo, obustavljeno nakon što je Sekretarijat suda utvrdio da optuženi nije slabog imovnog stanja kakvim se predstavljao. U višegodišnjoj istrazi je, naime, utvrđeno da je Praljak "vrijedan" najmanje 6 miliona i 456 hiljada eura. Sekretarijat mu je, stoga, naložio da vrati 3 miliona i 293 hiljade eura koliko je u proteklih osam godina iz fonda pravne pomoći isplaćeno timu njegove odbrane. Odluku je potvrdio i predsjednik Meron, odbacujući Praljkovu žalbu i nalažući mu da Tribunalu vrati dug.

Praljak, međutim, i dalje tvrdi da "nema para", te je sa svojim advokatima Nikom Pinter i Natašom Favo/Fauveau Ivanović postigao dogovor da ga izvjesno vrijeme zastupaju "pro bono", to jest besplatno, ali samo u vezi sa proceduralnim pitanjima. To znači da će Praljak u žalbenom postupku zastupati samog sebe, i da će se lično baviti rješavanjem ključnih pitanja svoje odbrane, uključujući i pripremu žalbenog podneska. Problem mu predstavlja to što, kako tvrdi, osim BCS (bosanski-srpski-hrvatski) ne govori zvanične jezike Tribunala - engleski i francuski - na kojima su pisane presude, podnesci i sudske odluke i na kojima se vode transkripti suđenja. Pa, zato, traži obustavu postupka dok mu se sve to ne prevede na jezik koji razumije. Presuda Praljku i ostalim bivšim čelnicima Herceg Bosne napisana je na 2.629 stranica, a transkript suđenja dosegao je čak 21.000 stranica.

Istovremeno sa zahtjevom za obustavu postupka, Praljak je podnio i zahtjev da mu se u skladu sa pravilom 45ter, u interesu pravde nametne branilac o trošku Tribunala. To pravilo se odnosi na optužene koji žele da se sami zastupaju, ali to nisu u stanju ili samozastupanje koriste kako bi ometali postupak, pa im se u interesu pravde može nametnuti branilac. Praljak se u tom zahtjevu poziva i na zakone Hrvatske i BiH prema kojima optuženi mora imati profesionalnog branioca ukoliko se tereti za djela za koja mu se može izreći kazna od 10 ili više godina zatvora. A Praljak je, podsjetimo, prvostepenom presudom osuđen na 20 godina zatvora.

Dijeljenje sadržaja