Optužba je predstavila s kakvim će dokazima suočiti vijeće i optuženog tokom dokaznog postupka za Kosovo - "Srpske snage su u dva i pol mjeseca planirano i koordinirano deportirale stotine tisuća ljudi, zastrašujući ih ubojstvima, silovanjima i razaranjima"

Nakon uvodnih riječi Carle/Karle del Ponte i Geoffrey Nice/Džefrija Najsa, u kojima je predstavljeno ukupno tužiteljevo viđenje Miloševićeve odgovornosti za ratove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu od 1991. do 1999. godine, optužba je predočila detalje zločina počinjenih na Kosovu. Opisana su masovna protjerivanja i okrutna ubojstva, često grupna, o kojima će uskoro svjedočiti preživjele žrtve.

U tom dijelu dokaznog postupka optužbe "predmet suđenja bit će, u principu, deportacije oko 860.000 kosovskih Albanaca u periodu od marta do juna 1999", od kojih je većina bila protjerana izvan granica Kosova i Srbije, najavio je tužitelj Dirk Ryneveld/Rajneveld koji vodi "Kosovski slučaj" protiv Miloševića. Ono što je svedeno pod zajednički nazivnik deportacija, kako je objasnio, sadržavalo je niz "sistematskih i rasprostranjenih" zločina, koji "nisu mogli biti rezultat incidenata ili slučajnosti". U prvom redu, "snage Vojske Jugoslavije, MUP-a i druge snage" koje su nasilno protjerivale albansko stanovništvo "djelovale su koordinirano", a obrazac protjerivanja bio je isti u svim kosovskim općinama, naglašava tužitelj.

Optužba tvrdi da je očito da su deportacije bile "planirane i imale dozvolu viših vlasti", jer su za njih bili osigurani posebni vlakovi i autobusi. Predviđajući da će optuženi Milošević tvrditi kako su Albanci "bježali zbog NATO bombardiranja", Ryneveld je rekao kako će sami svjedoci potvrditi da su bježali pred srpskim snagama. Optužba vjeruje da će to biti jasno kada se predoče dokazi o tome kako je policija "išla od vrata do vrata", kako su vršena granatiranja sela, ubojstva i silovanja žena, da bi se stanovništvo zastrašilo i potaklo na bijeg. Uz to, tužitelj je najavio i dokaze o tome da su srpski policajci i vojnici pratili konvoje izbjeglica, oduzimali i uništavali osobne dokumente prognanika i razarali njihova sela, kako se više ne bi mogli vratiti na Kosovo.

Dok je Ryneveld prepričavao neka od budućih svjedočenja, Milošević ga je slušao s ozbiljnijim i mirnijim izrazom lica nego inače. Jedan je dječak, navodi tužitelj, preživio streljanje 20 žena i djece u Đakovici te se uspio izvući iz zapaljene kuće u kojoj su ostale ubijena majka i sestra koja je živa spaljena. Nakon zarobljavanja Albanaca u selu Izbica, 127 muškaraca je postrojeno uz puteve i ubijeno, a dvije stare žene su zapaljene na jednoj prikolici - o čemu će svjedočiti dva preživjela. U selu Kotlina, najmanje 22 muškaraca je natjerano u dva šahta u koje su potom bačene granate. Ostaci njihovih tijela ekshumirani su u istragama Tribunala. Optužba će nadalje dokazivati da je u jednom incidentu streljano 47 članova porodice Berisha iz Suve reke, starih od 12 mjeseci do 80 godina.

Optužba tvrdi da raspolaže dokazima o uklanjanju tijela iz prvobitnih masovnih grobnica kako bi se skrili tragovi ubijanja. Dio tijela kosovskih žrtava kasnije je pronađen na lokacijama oko Beograda. "Uklanjanja tijela predstavljaju dodatni dokaz o ciljanom karakteru zločina", smatra Ryneveld.

"Akteri etničkog čišćenja su iskoristili kampanju NATO da intenziviraju svoje akcije progona Albanaca s Kosova...koje su počele još puno prije akcije NATO", tvrdi tužitelj, navodeći kako je 1998. godine 285.000 Albanaca već raseljeno unutar provincije. "Povlačenje međunarodnih promatrača uoči početka zračnih napada kao i samo bombardiranje dali su izvrsnu priliku da se pojača kampanja protjerivanja i za to okrive drugi." Ryneveld je to ilustrirao podatkom da je preko 200.000 Albanaca protjerano već u prvih sedam dana operacije NATO.

"Vjerovalo se da nakon Nuernberga više neće biti suđenja za ratne zločine, ali su lekcije iz Drugog svjetskog rata ignorirane i zaboravljene", zaključio je tužitelj. Rezultat toga je "još jedno povijesno suđenje", ovog puta se radi o prvom suđenju "jednom šefu države kojeg se krivično goni za djela počinjena dok je bio na položaju". Optužba navodi kako je predsjednik Jugoslavije bio i vrhovni zapovjednik vojske i policije u ratnim okolnostima i stoga Miloševića drži "pravno i krivično odgovornim za djela snaga" koje su počinile spomenute zločine.

Vjera Bogati

Dijeljenje sadržaja