Mevludin Sejmenović na suđenju Ratku Mladiću svjedoči o etničkom čišćenju Prijedora 1992. godine, logorima Trnopolje i Omarska, kao i o tome kako ga je i zašto Vojo Kuprešanin izbavio iz logora te obukao i nahranio po naređenju Radovana Karadžića

Bivši funkcioner SDA iz Prijedora Mevludin Sejmenović svjedočio je na suđenju Ratku Mladiću da je SDS 1992. godine tražio da 70 posto teritorije te opštine pripadne Srbima. Prema "imovinskoj mapi" Prijedora - objavljenoj u "Kozarskom vijesniku" neposredno uoči izbijanja sukoba - Srbi su tvrdili da polažu pravo na kompletnu društvenu imovinu kao što su javna preduzeća, nacionalni parkovi, šume i druga zajednička dobra na području prijedorske opštine.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Prijedoru je uoči rata bilo 49.000 Muslimana, 47.000 Srba i 6.000 Hrvata. Muslimani i Hrvati su, prema riječima svjedoka, bili "šokirani" srpskim teritorijalnim zahtjevima, ali nisu imali "ni moć ni način" da ih ospore. Nakon preuzimanja vlasti u gradu, SDS je odlučio da se na rukovodeća i druga mjesta od značaja mogu imenovati samo Srbi, dok su Muslimanima i Hrvatima dati otkazi.

Tražeći "zadnju slamku spasa", svjedok i još nekoliko funkcionera SDA su se odazvali pozivu na sastanak sa srpskim civilnim i vojnim vlastima. Glavnu riječ na sastanku, rekao je, su vodili pukovnik Arsić i major Zeljaja koji su zahtijevali da Muslimani predaju 7.000 cijevi "inače će sravniti Kozarac sa zemljom". Kada mu je objašnjeno da Muslimani ne mogu ispuniti taj zahtjev jer nemaju toliko oružja, Zeljaja im je rekao: "Gospodo to je vaš problem".

Ubrzo potom Radmilo Zeljaja je ispunio svoje "obećanje", a Kozarac je po njemu preimenovan u Radmilovo. U napadu je, prema optužnici, ubijeno oko 800 ljudi. "Očišćen" je po istom obrascu kao i druga prijedorska sela – srpske snage su ga prvo opkolile, potom otvorile vatru, a potom preživjele odvele u Trnopolje i Omarsku.

Sejmenović je bio zatočen u oba logora. U Trnopolju je vidio ljude "usporenog hoda, tupih pogleda i iscrpljene" od straha, gladi i batina koje su dobijali. U Omarskoj je i sam prošao kroz torturu u takozvanoj "bijeloj kući" koja je "bila sva u krvi" dok su unaokolo "ležali ljudi i ječali". Nakon batinanja je ispitan od strane civilnog inspektora koji mu je rekao da će njegov slučaj preuzeti vojni inspektori, te da će vojni sud odlučiti šta će se s njim dogoditi.

Igrom slučaja Sejmenović je, na koncu, završio kod tadašnjeg predsjednika Autonomne regije Krajina Voje Kuprešanina. "Nalazite se u loncu gdje je svuda ovo vas smrt, smrt i samo smrt i onda dolazi visokopozicionirana osoba koja odjednom govori s vama o visokoj politici", rekao je Sejmenović. Čuo je kada je Karadžić, u telefonskom razgovoru sa Kuprešaninom, naložio da Sejmenoviću "nabave odijelo, uhrane ga i dobro odmore". Namjera im je, rekao je svjedok, bila da "preko mene simuliraju multietničku vlast" u Republici Srpskoj i da tako "peru krivicu za zločine koje su do tog trenutka počinili u velikom broju".

Nakon što je Sejemenovićev glavni iskaz zaključen počelo je unakrsno ispitivanje od strane Mladićev branioca Branka Lukića. Suđenje se nastavlja sutra ujutro.

Dijeljenje sadržaja