Pred poslanicima se danas kao 27. svjedok srebreničke tragedije pojavio Žan-Bernar Merime,ambasador Francuske u Savjetu bezbjednosti UN 1995. godine. Poslanik Evropskog parlamenta tvrdi da je NATO već 17. juna 1995. znao da "general Perišić iz Beograda koordinira pripreme za napad na srebreničku enklavu"

Od svjedočenja Žana-Bernara Merimea (Jean-Bernard Mérimée), ambasadora u Savjetu bezbjednosti između 1991. i 1995., nisu danas imali velike koristi članovi Misije francuskog parlamenta o Srebrenici. Od svih ličnosti koje su se pred njima do sada pojavile, on se najmanje stvari sjećao ili ih u svoje vrijeme nije ni znao. Pravi biser je bio kad je rekao da je proglašavanje "zona pod zaštitom UN u Bosni i Hercegovini" Savjetu bezbjednosti predložila Venecuela. To je izazvalo reakcije i u samoj Misiji, jer zvaničan je stav da su takve zone nastale nakon intervencije francuskog generala Filipa Moriona (Philippe Morillon) u samoj Srebrenici.

Rekao je i da je eventualna odbrana tih zona bila apstrakcija. Ne sjeća se da li je general Bernar Žanvije (Bernard Janvier) na sjednici Savjeta bezbjednosti od 24. maja 1995. zahtijevao da se one napuste, dok o susretima istog generala sa Ratkom Mladićem nije bilo riječi u zgradi na East Riveru. Iz njujorške perspektive Merime je zaključio da je Srebrenicom trebalo da se bavi Evropa i Evropska unija, a ne Ujedinjene nacije i međunarodne snage i tako dalje.

Sve u svemu, izvještaj poslanika koji sačinjavaju parlamentarnu Misiju o Srebrenici, neće biti osobito obogaćen izjavama bivšeg šefa Francuske misije pri UN. Mada nisu definitivno najavili kada će taj izvještaj biti završen, stiče se utisak da svoj posao privodi kraju. Prije ljetne pauze najavljeno je samo još jedno svjedočenje i odlazak dvojice poslanika u Bosnu i Hercegovinu, da na licu mjesta provjere navode iz izjava onih ličnosti koje su se pojavile pred Misijom.

Danas je tačno šest mjeseci kako je počeo rad Misije. Njen zadatak nije da odgovori na sva pitanja koja nameće taj događaj, nego da ustanovi mjeru odgovornosti francuskih vojnih i političkih ličnosti za predaju grada i za masakr koji je uslijedio i u kojem je stradalo oko 7.000 Bošnjaka. Međutim, koliko god da su se francuski poslanici trudili da parlamentarnu istragu svedu samo na to pitanje, ono se nije dalo izolovati i istražiti van konteksta svih prethodnih i potonjih događaja, odluka, naredbi i svega onog što su međunarodne snage učinile ili mogle da učine, a nisu.

Zato je bilo neminovno da se kao učesnici i svjedoci zbivanja u Srebrenici u julu 1995. godine, poslije prvih četrnaest ličnosti iz visokih političkih i vojnih krugova Francuske, pred Misijom pojave i stranci. Među njima, na sopstveni zahtjev, i holandski ministri inostranih poslova i odbrane Hans van Mirlo (Mierlo) i Joris Forhuve (Voorhoeve), koji su, zajedno sa pukovnikom Tomom Karemansom (Karremans), i generalom Cesom Nikolajem (Nicolaï), pokušali da poprave više nego loš imidž holandskog bataljona UNPROFOR, koji je bio raspoređen kod Srebrenice.

Francuska parlamentarna istraga je na taj način, i ne htijući, prevazišla interni karakter i smisao, i stekla internacionalne razmjere. Reklo bi se, po prirodi stvari. Jer, među akterima rata u Bosni i Hercegovini, uključujući strance, to jest pripadnike UNPROFOR ili "predstavnike međunarodne zajednice", nema niti može biti onih koji ni najmanje nisu odgovorni za srebreničku tragediju. U tome i jeste razlog što bi svi, baš svi, izuzev srebreničkih žena, želili da se juli 95. u Srebrenici, zajedno sa 7.000 mrtvih, baci ad acta i zaboravi.

To je mogućno objašnjenje i što su se neki učesnici, kao na primjer generalni sekretar Ujedinjenih nacija u vrijeme srebreničkog masakra, Butros-Butros Gali (Boutros-Boutros Ghali) odbili da se pojave pred Misijom.

Mada dosadašnja istraga nije dala spektakularne rezultate, napor Misije francuskog parlamenta ima dubokog smisla i značaja jer stoji na putu namjernog i potpunog zaborava. Proteklih sedam mjeseci, zahvaljujući sjednicama u francuskom parlamentu, izvještajima sa njih i njihovim refleksima u Bosni i Hercegovini, Hagu i svijetu, Srebrenica ponovo ne da mira, muči savjesti i zahtijeva pravdu. Da se pred poslanicima francuskog parlamenta nije pojavilo 27 ličnosti (20 Francuza i sedam stranaca), i da u svojim izlaganjima nisu ukazali na neke nepoznate ili u stranu potisnute stvari, Srebrenica se ne bi ni spominjala sem o godišnjicama.

Naporedno sa ovim svjedočenjima, organizacija "Ljekari bez granica", na čiji uporni zahtjev je francuski parlament i formirao Misiju o Srebrenici, ukazuje ponovo na nekad aktuelna, a potom zaboravljena novinarska istraživanja, pronalazi povjerljive dokumente i izvještaje, osvjetljava neke činjenice. Oslanjajući se na te izvore evropski poslanik Olivje Dipi (Olivier Dupuis) postavlja pitanje Ministarskom vijeću Evropske unije i uključuje možda u debatu i Brisel (Bruxelles). Ovaj italijanski europoslanik ističe da je prema više izvora, uključujući obavještajne službe Francuske i Njemačke, ali i američku CIA, NATO već 17. juna 1995. znao da "general Perišić iz Beograda koordinira pripreme za napad na srebreničku enklavu". Pošto dokazima za to raspolažu članice EU, Dipi pita da li su oni i predani Haškom tribunalu i zašto još nije podignuta optužnica protiv dotičnog generala. Odgovor očekuje sa sjednice Ministarskog vijeća EU, koja je zakazano za 17. juni.

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja