Svedočenje bivšeg bijeljinskog policajca o dogadjajima iz aprila 1992. - 48 ubijenih civila na bijeljinskim ulicama - Milošević o "multietničkom" sastavu srpske policije i vojske


Od ukupno 47 bosansko-hercegovačkih opština u kojima su, prema optužnici, počinjeni zločini za koje se tereti Slobodan Milošević, tužilaštvo će, kako je najavilo, izvesti svedoke koji će "uživo svedočiti" o samo tri: Bijeljini, Zvorniku i Bratuncu. Za svaku od tih opština optužba planira da izvede po pet svedoka.

Bivši policajac koji je svedočio sa zaštićenim identitetom kao B-1003 je treći svedok u dosadašnjem toku dokaznog postupka koji je govorio o dogadjajima u Bijeljini početkom aprila 1992. Nakon jednog bivšeg "Arkanovca" koji je učestvovao u napadu na grad i Alije Gušalića, kojeg je Slobodan Milošević optužio da je bacanjem bombe na kafić "Srbija" započeo rat u Bijeljini, svedok B-1003 je danas svedočio o tome šta je video kada se 1. aprila 1992. vratio u grad.

Na prilazima Bijeljini svedok je, kako je rekao, video puno vojske, tenkova, topova i minobacača, čije su cevi bile usmerene prema gradu. U gradu, na putu do policijske stanice, video je mnogo vojnika sa šubarama i šajkačama, u razlicitim uniformama i sa raznim oznakama. Najbrojniji su bili pripadnici Arkanove Srpske dobrovoljačke garde, a pored njih tu su bili i Beli orlovi, Nova srpska garda i druge paravojne formacije.

Svedok tvrdi da je na ulicama Bijeljine izbrojao 48 leševa ljudi ubijenih iz vatrenog oružja, starih od 10 do 70 godina i u civilnim odelima. Njihova tela su, svedočio je, odneta u krug bolnice koja je bila pod kontrolom "Arkanovaca". To, međutim, nije bio ukupan broj bijeljinskih žrtava pošto je, tvrdi svedok, bilo dosta poginulih koje su porodice sahranile, a da ih prethodno nisu donele u bolnicu.

Glavna vlast u gradu su, prema svedoku, bili "Arkanovci". Radili su šta su hteli. Dolazili su u policijsku stanicu, uzimali službena vozila bez pitanja, birali sve što je "vredno i interesantno" iz policijskog arsenala zaplenjenog oružja, pravili sebi oružane listove, saobraćajne dozvole za ukradena vozila i lične karte. Policija nije mogla da ide sama u patrolu: s njom je uvek morao da bude jedan "Arkanovac".

Gotovo polovina svedočenja se, radi zaštite identiteta B-1003, odvijala na zatvorenim sednicama, tako da je teško steci potpunu sliku o njegovom iskazu. U unakrsnom ispitivanju, Slobodan Milošević je ukazivao da su sukob u Bijeljini izazvali "Zelene beretke" i drugi "muslimanski ekstremisti" koji su blokirali grad, postavili barikade na glavnim ulicama i mitraljeska gnezda na džamiji, vodotornju, silosu i drugim mestima. Svedok je, medjutim, tvrdio da su barikade oko Bijeljine i na ulazu u grad postavile srpske snage, dok su u samom gradu, po njemu, muslimanske snage držale samo jedan ili dva kontrolna punkta.

Milošević je, zatim, osporio svedokov podatak o 48 žrtava, pozivajući se na "zvanične podatke" bijeljinskih vlasti prema kojima je u gradu poginulo ukupno 38 ljudi, od toga 15 Srba. Naveo je, takođe, i imena više srpskih žrtava, ali je svedok rekao da o njima ništa ne zna.

Na kraju unakrsnog ispitivanja, Milošević je tražio od svedoka da potvrdi da su policija u Bijeljini, kao i Vojska Republike Srpske, bili "višenacionalni". Kao primer, naveo je Treću Semberijsku brigadu u čijem je sastavu, po Miloševiću, bilo čak 95% Muslimana.

Svedok je potvrdio etnički mešovit sastav bijeljinske policije, u kojoj su ostali oni Muslimani i Hrvati koji su pristali da potpišu izjavu lojalnosti srpskim vlastima. Što se Semberijske brigade tiče, ona je po svedoku bila sastavljena od ljudi koji su prisilno mobilisani, a čije su porodice ostale u Bijeljini kao neka vrsta talaca. Milošević je insistirao da ti ljudi nisu bili prisiljeni da pristupe Vojsci Republike Srpske, ali je svedok odgovorio da "ne veruje da je i jedan dobrovoljno otišao".

Za sutrašnji nastavak sudjenja Slobodanu Miloševiću najavljeno je svedočenje putem video linka između Haga i neprecizirane lokacije u Bosni i Hercegovini.

Dijeljenje sadržaja