Bivši pripadnik Šešeljevih dobrovoljaca i Crvenih beretki porekao je ključne navode koje je dao u izjavama istražiteljima tužilaštva, tvrdeći da nije pažljivo čitao ono što je potpisivao. Tužilac mu je zbog toga "osvežio pamćenje" citirajući mu delove prethodnih izjava


Zaštićeni svedok sa pseudonimom VS-1058, kojeg je Pretresno veće pod pretnjom kazne pozvalo da svedoči na suđenju lideru Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju, tvrdio je danas da ga nikada nije zanimala Velika Srbija, već da je među Šešeljeve dobrovoljce stupio kako bi "branio staru Jugoslaviju" u kojoj se, kako je rekao, "lepo živelo".

U prethodnim izjavama koje je 2004. i 2006. dao istražiteljima tužilaštva, svedok je govorio o svom ratnom putu dobrovoljca Srpske radikalne stranke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao i o "transferu" u Jedinicu za specijalne operacije Državne bezbednosti Srbije poznatiju kao "Crvene beretke". Kada je danas trebalo da to ponovi, svedok je u značajnoj meri odstupio od bitnih detalja iz prethodnih izjava, primoravajući tužioca da mu "osvežava pamćenje" podsećanjem na ono što je potpisao.

Svedok je, pored ostalog, porekao da je Šešelj 1991. godine u sedištu stranke pre odlaska na ratište dobrovoljcima održao govor u kome je rekao da je njihov ratni cilj Velika Srbija. "Ni u jednoj izjavi nisam pominjao Veliku Srbiju, niti da je bilo ko to rekao...", rekao je svedok tvrdeći da je izjavu koju mu je citirao tužilac samo letimice pročitao i potpisao. Negirao je, takođe, da je izjavio kako je bio prisutan kada je bivši dobrovoljac SRS, a kasnije "Crvenih beretki" Slobodan Miljković Lugar ubio nekolicinu pritvorenika u selu Crkvine kod Bosanskog Šamca 1992. godine. "Nikada nisam to izjavio, rekao sam da o pokojnom drugu neću da pričam. Nisam video ni jedan leš", rekao je VS-1058.

On je, međutim, potvrdio da je nakon stupanja u Srpsku radikalnu stranku sa ostalim dobrovoljcima najpre upućen u logor za obuku u Prigrevici, a zatim u Markušicu, u istočnoj Slavoniji, kao i da je nakon toga stupio u "Crvene beretke", borbenu jedinicu pod kontrolom Državne bezbednosti Srbije. Vojska je, prema njegovim rečima, donosila sve odluke o upotrebi dobrovoljačkih jedinica na terenu, što je važilo ne samo za Šešeljevce, već i za Arkanove "Tigrove". "Vojska je izdavala naređenja ko će šta da radi", rekao je. "Ukoliko je vojska to zahtevala, mi smo radili zajedno."

Na pitanje sudije Antonetija/Antonetti kako je stekao status vojnog invalida, svedok je objasnio da je on "vojni, a ne ratni vojni invalid", pošto je ranjen 27. maja 1992. kada "u BiH zvanično nije bilo ni vojnih ni policijskih jedinica iz Srbije", jer se JNA "zvanično povukla 17. maja", tako da on "zvanično nije bio u Bosni" mada je tamo ranjen.

Šešelj je optužen da je u okviru zajedničkog zločinačkog poduhvata, zajedno sa državnim vrhom Srbije, organizovao i navodio paravojne jedinice koje su činile ratne zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pred kraj današnjeg zasedanja optuženi je počeo unakrsno ispitivanje svedoka koje će nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja