Home



ŠPIJUN KOJI JE "IZDAO" MOSTAR




Tokom unakrsnog ispitivanja od strane optuženog Slobodana Praljka svjedok Radmilo Jasak, bivši analitičar Vojno-obavještajne službe HVO, je ispričao priču o srpskom špijunu hrvatske nacionalnosti kojeg je JNA 1991. godine poslala u Mostar na tajni zadatak...

Radmilo Jasak, svjedok odbrane Milivoja PetkovićaRadmilo Jasak, svjedok odbrane Milivoja Petkovića

General Slobodan Praljak je tokom unakrsnog ispitivanja Radmila Jaska, bivšeg zapovjednika bojne u Mostaru i analitičara Vojno obavještajne službe HVO, nastojao da dokaže da je bivša JNA u sklopu plana zauzimanja Mostara ubacila svoje agente među Muslimane i Hrvate kako bi ih "posvađala i tako lakše ovladala gradom".

Svjedok je naveo da se u drugoj polovini 1991. godine u Mostaru "odjednom" pojavio izvjesni Vladimir Perak s objašnjenjem da je napustio JNA i došao da pomogne stanovnicima Mostara da odbrane grad od Srba. On se, po riječima svjedoka, hrvatskim i muslimanskim borcima koji ništa nisu sumnjali nametnuo kao zapovjednik s obzirom da je u JNA imao čin potpukovnika. No, kako su kasnije shvatili, radilo se o ubačenom agentu kontra-obavještajne službe JNA.

Obavještajac JNA hrvatske nacionalnosti je početkom aprila 1992. godine – tvrdi svjedok – izdao naređenje da se svi borci i civili izvuku iz grada. Svjedok i njegov tadašnji nadređeni Tihomir Mišić su shvatili da se "nešto loše" događa i sumnjajući u Perakove namjere nisu izvršili zapovijed. Da jesu, kaže svjedok, JNA i srpski rezervisti bi osvojili Mostar. Perak je nakon tog događaja, tvrdi svjedok, prebjegao na srpsku stranu i otišao da živi "negdje u Srbiju".

Praljak je sugerisao svjedoku da je Armija BiH plaćala Vojsku Republike Srpske da artiljerijom tuče po položajima HVO. Svjedok je to spremno potvrdio i dodao da su takva "naručena granatiranja" bila poznata Vojno-obavještajnoj službi HVO još od 9. maja 1993. godine kada su počeli hrvatsko-muslimanski sukobi u Mostaru.

Odgovarajući na sudijska pitanja svjedok je naveo da su artiljerijski položaji VRS na Veležu tokom 1993. godine bili udaljeni oko 20 kilometara od Mostara, ali da su bez obzira na tu udaljenost mogli gađati grad. Pošto je, kako je dodao Praljak, istočni Mostar bio bliži artiljeriji "tako su ga Srbi mogli lakše gađati". Na pitanje sudije Treksela/Trechsel kako zna da je Armija BiH plaćala Srbima da granatiraju Hrvate svjedok je odgovorio da su mu izvor vojno-obavještajni podaci sa terena iz tog perioda.

Unakrsno ispitivanje svjedoka je potom nastavila Senka Nožica, braniteljica bivšeg ministra odbrane Herceg Bosne Brune Stojića. Ona će, kako je najavila, dokazati da je Armija BiH igrala dvostruku igru – odnosno da je stalno potpisivala sporazume o prekidima vatre a potom ih stalno kršila, te da je to radila s namjerom da pravcem Konjic-Mostar-Neum izbije na Jadransko more. Armija BiH je u tu svrhu iskoristila muslimanske pripadnike HVO koji su u ljeto 1993. godine "okrenuli leđa" dojučerašnjim saveznicima. Njeno ispitivanje se nastavlja u ponedjeljak.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 437

ŽALBA: Šta je – ako išta – general Delić znao o zločinima mudžahedina?
ŽRTVA ZAVERE: Šešelj na udaru špijuna, tajkuna, stražara i kuvara
PROPUST U ISTRAZI: Uloga Tutinih tenkista u rušenju Starog mosta
IZVEŠTAJI IZ MANJAČE: Kuća terora ili logor za ratne zarobljenike?
POVRATAK OTPISANOG: Jovica Stanišić posle pet godina ponovo u sudnici Tribunala