Tužitelj na sudjenju Enveru Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi izvodi dokaze o (ne) kažnjavanju zločina nad hrvatskim i srpskim civilima koje su počinili pripadnici Armije BiH u srednjoj Bosni. Svjedok, bivši javni tužilac u Zenici, podsjeća, medjutim, da je za zločine vojske bio nadležan vojni sud, te da je bilo teško doći do izjava hrvatskih žrtava


Nakon što je tri mjeseca izvodio dokaze o konkretnim slučajevima zločina što su ih, prema optužnici, počinili pripadnici Armije BiH u srednjoj Bosni, tužitelj je danas - kroz iskaz bivšeg javnog tužioca u Zenici - pokrenuo temu kažnjavanja zločina. To je ključno pitanje na ovom sudjenju, budući da su optuženici – bivši komandant 3. korpusa Armije BiH Enver Hadžihasanović i bivši komandant 7. muslimanske brigade Amir Kubura - optuženi samo po principu komandne odgovornosti, dakle za propust da zločine spriječe ili kazne.

Svjedok Sulejman Kapetanović je od maja 1993. do početka 1994. - što je dio perioda kojeg pokriva optužnica protiv Hadžihasanovića i Kubure - bio viši javni tužilac za područje srednje Bosne. On je potvrdio da "nije imao predmeta" koji su se bavili krivičnim djelima pripadnika Armije BiH nad hrvatskim civilima: "Da jesam [imao takvih predmeta], bili bi procesuirani", ustvrdio je svjedok, ponudivši opravdanje za tu situaciju. Ukazujući da su dijelovi srednje Bosne bili tada pod kontrolom HVO, objasnio je da se hrvatsko stanovništvo, uključujući žrtve zločina, povlačilo u ta područja i tamo davalo izjave, te da on nije primao njihove krivične prijave, niti ih je mogao saslušati.

Nadležnost nad krivičnim djelima pripadnika Armije BiH su, prema svjedoku, u principu imali Okružni vojni tužilac i vojni sud, dok je on, kao javni tužilac, bio nadležan uglavnom za kazneni progon civila koji su počinili zločine. Naveo je samo četiri slučaja gonjenja za ratne zločine što ih je provela njegova kancelarija, u kojima se radilo o postupcima protiv pripadnika HVO kao i Bošnjaka koji su bili u sastavu srpske vojske. Na pitanje tužitelja o tome koliko je krivičnih slučajeva u njegovu kancelariju proslijedjeno iz Hadžihasanovićevog 3. korpusa, svjedok je odgovorio da se ne sjeća.

Obrana je u svom dijelu ispitivanja sugerirala - što je svjedok potvrdio - da je provodjenje istraga i sudjenja tokom 1993. u Zenici bilo skoro nemoguće zbog rata, nestašice i nemogućnosti kretanja. Kapetanović je obrani takodjer potvrdio da je on u Zenici radio na suzbijanju tzv. "crne trgovine" opljačkanim stvarima te da je sudski gonio Bošnjake koji su izvršili krivična djela ubojstva ili kradje nad Hrvatima i Srbima u Zenici. Obrana je na to ocijenila da takva djela nisu bila sustavni ratni zločini, već "izolirani kriminalni incidenti."

Dijeljenje sadržaja