U nastavku unakrsnog ispitivanja pukovnika Andreja Demurenka optužba ukazivala da je činjenica što je svjedok Rus utjecala na njegove postupke u vrijeme dok je obavljao dužnost načelnika štaba Unprofora u sektoru Sarajevo i njegovu istragu o Markalama. Demurenko ne negira da su "Srbi narod drag Rusima" ali odbacuje sugestije da su on i drugi pripadnici Ruskog kontingenta imali povlašteni tretman kod srpskih snaga

Tužilaštvo je u nastavku unakrsnog ispitivanja pukovnika Andreja Demurenka na suđenju Radovanu Karadžiću ukazivalo da je činjenica da je svjedok Rus utjecala na njegove postupke u vrijeme dok je obavljao dužnost načelnika štaba Unprofora u sektoru Sarajevo, uključujući i njegovu privatnu istragu provedenu nakon incidenta na Markalama 28. avgusta 1995. godine u kojem je ubijeno 43, a ranjeno 75 ljudi.

Tužilac Alan Tiger/Tieger je ukazao na Demurenkov intervju moskovskoj "Pravdi" iz 1996. godine u kojem kaže da su "Srbi narod drag Rusima". Svjedok je rekao da "stvari tako stoje" i da on ne želi negirati jednu istorijsku činjenicu. On se, međutim, nije složio sa tužiočevom sugestijom da je ta bliskost bila razlog njegove "emotivne reakcije" na saopštenje Unprofora da je granata na Markale bila ispaljena sa srpskih položaja.

Demurenko je, između ostalog, rekao da je "savršeno znao koji su zahtjevi koje postavljaju vojna nauka i teorija nepristrasnosti" i ustvrdio da je u "stotinama slučajeva" nastojao utvrditi istinu o stradanju Muslimana u Sarajevu. Bilo mu je, tvrdi, neobično što su se njegove kolege kiselo smješkale govoreći mu "ti si Rus, zašto braniš Muslimane". "Ja sam im odgovarao da ovdje nisam Rus, ja sam mirotvorac i ne želim da ovdje prolijeva bilo čija krv".

Ukazujući da su on i drugi pripadnici Ruskog bataljona imali povlašten tretman od strane VRS u odnosu na ostale pripadnike mirovne misije UN, tužilac je podsjetio da srpske snage u maju i junu 1995. godine nisu uzele nijednog Rusa za taoca. Tada je, prema optužnici protiv Karadžića, VRS zarobila i držala kao taoce preko 200 pripadnika UN kako bi prisilila NATO da se uzdrži od vazdušnih udara na vojne ciljeve bosanskih Srba.

Demurenko je, inače, u izjavi za Karadžićevu odbranu tvrdio da se tokom svoje misije u Sarajevu nije susretao sa vojnim i civilnim rukovodstvom bosanskih Srba. Međutim, pošto je na pripremnom razgovoru sa odbranom "čuo glasine" da tužilaštvo raspolaže dokumentima koji govore suprotno, svjedok je danas izjavio da je tih susreta ipak bilo, ali ne u "privatnim", već "zvaničnim" prilikama, u kojima serazgovaralo o poštovanju postignutih sporazuma.

Tužilac je, potom, suočio svjedoka sa bilješkama Ratka Mladića u kojima je zapisano da se Demurenko 21. oktobra 1995. godine sreo sa Mladićem, Tolimirom i još dvojicom oficira VRS i da su tom prilikom razgovarali o mogućem upućivanju ruskih specijalnih snaga i obezbjeđenju naoružanja, između ostalog, i preko "ruskog kontingenta". Demurenko, međutim, tvrdi da je on bio samo dio tima ruske delegacije i da su tom prilikom "jednostavno razmijenjene informacije o poteškoćama na koje su strane nailazile".

Tužioca je, između ostalog, zanimalo zašto je svjedok u intervjuu ruskoj "Pravdi" opisao Mladića kao "izuzetno talentovanog komandanta". Demurenko je odgovorio da je za to imao razloga, imajući u vidu da je bivši komandant Glavnog štaba VRS diplomirao na tri vojne akademije, dobio medalju, i "donosio odluke koje nisu dovodile do masovnih krvoprolića".

Dijeljenje sadržaja