Radovan Karadžić iskazom svog prvog svjedoka, ruskog pukovnika Andreja Demurenka, nastojao potkrijepiti svoju tvrdnju se u slučaju incidenta na Markalama u kojem 28. avgusta 1995. godine ubijeno 43, a ranjeno 75 ljudi, radilo o "besramnoj inscenaciji"

Radovan Karadžić je uz pomoć svog prvog svjedoka – ruskog pukovnika Andreja Demurenka – nastojao potkrijepiti tvrdnju da se u slučaju incidenta na Markalama u kojem je 28. avgusta 1995. godine ubijeno 43, a ranjeno 75 ljudi, kako je to rekao u svojoj uvodnoj izjavi, radilo o "besramnoj inscenaciji". Po Karadžiću "bila je eksplozija" i "neko je poginuo", ali su tijela poginulih i umrlih na drugim mjestima dovežena na tržnicu kako bi se "povećala katastrofa i umnožile slike stradanja".

U pisanoj izjavi koju je dao Karadžićevoj odbrani Demurenko je opisao kako je "isprovociran" zvaničnim saopštenjem Unprofora da je za granatiranje Markala odgovorna srpska strana odlučio da provede svoju privatnu istragu o tom incidentu. Prema polusatnom sažetku kojI je Karadžić pročitao u sudnici, Demurenko je "okupio grupu eksperata" s kojom je obišao lokacije duž moguće linije ispaljenja granate,"utvrdio" da ona "nije mogla biti ispaljena sa položaja bosanskih Srba" i zaključio da se radilo o "terorističkom aktu".

Karadžić je prikazao video na kojem Demurenko - "kao građanin svoje zemlje" i "vojni profesionalac" - govori da je obišao lokacije na srpskoj strani sa kojih je mogla biti ispaljena granata, ali da one ili nisu bile pogodne za minobacačke položaje jer su na strmom i kamenitom terenu ili su obrasle šumom, ili na njima nisu pronađeni nikakvi tragovi ispaljenja minobacačkih granata.

Tužilac Alan Tiger/Tieger je na početku unakrsnog ispitivanja sugerisao da je Demurenko izveo pogrešan zaključak pošto je obišao pogrešne lokacije. Ukazao je da se Demurenko prilikom određivanja mogućih položaja koristio nalazima francuskih inžinjeraca na koje je zatim primijenio ruske minobacačke tablice, umjesto NATO tablica sa kojima su radili Francuzi. Demurenko se složio oko razlika u sistemu izračunavanja ugla pod kojim je granata doletjela, primijetivši da mu je prije 17 godina bilo teško zamisliti da će sjediti u sudnici i voditi debatu o primjeni različitih tablica.

Tužilac je, zatim, ukazao da je Pretresno vijeće u predmetu bivšeg zapovjednika Sarajevsko-romanijskog korpusa VRSDragomira Miloševića odbacilo Demurenkov iskaz o Markalama pošto zaključilo da su on i njegov tim pregledali samo područje u krugu od deset do petnaest metara oko lokacija sa kojih je mogla biti ispaljena granata, a da "margina greške" pokriva mnogo šire područje. Svjedok je ovom prilikom ustvrdio da je pregledao "na hiljade kvadratnih metara" duž linije mogućeg ispaljenja i ponovio da je "čvrsto uvjeren" da granate nije ni bilo i da se radilo o "terorističkom aktu" izvršenom unutar Sarajeva.

Tužilac je, također, ukazao da je svjedok u svojoj pisanoj izjavi naveo da je vijeće u predmetu Milošević "pobrkalo" dvije različite margine greške. Na pitanje šta je pod tim mislio Demurenko, međutim, nije želio odgovoriti ni tužiocu ni sudijma, pravdajući se da nije na njemu dakomentariše nalaze vijeća i da mu je teško ocijeniti na čemu je ono zasnovalo svoje zaključke. Tužilac će unakrsno ispitivanje pukovnika Demurenka nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja