U unakrsnom ispitivanju bivšeg pripadnika HVO u Konjicu koji svjedoči u odbranu Milivoja Petkovića tužilac sugerisao da planovi Armije BiH iz marta 1993. godine – koje odbrana smatra ključnim dokazom za svoju tezu o agresiji Armije BiH na Herceg Bosnu – nisu ništa drugo nego mjere predostrožnosti zbog osvajačkih planova HVO.


Bivši pripadnik HVO koji pod mjerama zaštite identiteta i lika svjedoči u odbranu generala Milivoja Petkovića je u glavnom ispitivanju tvrdio da je Armija BiH u martu 1993. godine povela ofanzivu na položaje HVO s namjerom da preuzme kontrolu u Konjicu i dolinom Neretve nastavi osvajanje dalje prema moru. Tužilac je u unakrsnom ispitivanju sugerisao da su planovi Armije BiH iz marta 1993. godine – koje odbrana smatra ključnim dokazom za svoju tezu o agresiji Armije BiH na Herceg Bosnu – bili odbrambeni, odnosno da nisu predstavljali ništa drugo nego niz mjera predostrožnosti zbog osvajačkih planova HVO.

Tužilac je ukazao da je HVO - uprkos odluci Ustavnog suda tadašnje Republike BiH iz septembra 1992. godine, kojom je osnivanje Hrvatske zajednice Herceg Bosna proglašeno neustavnim - nastavio sa uspostavljanjem paralelnih organa vlasti u općinama koje je smatrao svojim. To je, sugerisao je tužilac, učinjeno i u Konjicu iako su Hrvati u toj općini bili manjina u odnosu na većinsko muslimansko stanovništvo.

Na tužiočevu sugestiju da su Hrvati u Konjicu uspostavljanjem paralelnih organa vlasti pripremali teren za preuzimanje potpune kontrole nad gradom jer se nalazio na teritoriji samoproglašene Herceg Bosne, svjedok je odgovorio: "Morali smo se nekako izboriti za svoje interese". Po njegovim riječima, odluka Ustavnog suda nije za Hrvate u Konjicu imala nikakvog značaja jer su je donijele "muslimanske sudije".

Tužilac je, pored ostalog, ukazao i na izvještaje evropskih promatrača o "etničkom čišćenju" muslimanskog stanovništva od strane HVO u susjednoj općini Prozor u oktobru 1992. godine. Ukazujući na sukob HVO i Armije BiH u Gornjem Vakufu u januaru 1993. godine tužilac je sugerisao da su Muslimani u Konjicu imali razloga da strahuju da će se napadi HVO proširiti i na područje njihove općine. Svjedok, međutim, tvrdi da "nije bilo razloga za strahovanje" od napada HVO u Konjicu pošto je Armija BiH u tom gradu bila brojčano nadmoćnija i bolje naoružana.

Tužilac je ukazao i na naređenje tadašnjeg načelnika Glavnog stožera HVO Milivoja Petkovića da se Armija BiH u provincijama 3, 8 i 10 do 20. januara 1993. godine pretpočini HVO ili povuče sa tih područja. Svjedok, međutim, tvrdi da ne zna ništa o tom naređenje i kaže da, ukoliko je ono i proslijeđeno njegovom zapovjedniku, nije poduzeto ništa na njegovom provođenju. Hrvati u Konjicu su, po njegovim riječima, bili naklonjeni pronalaženju mirnih rješenja.

Dijeljenje sadržaja