Na suđenju šestorici bivših čelnika Herceg Bosne svjedok “CU” optužio Hrvatsko vijeće obrane za napad na Mostar 9. maja 1993. godine, kao i za fizička zlostavljanja u zatvorima u Mostaru, Širokom Brijegu, Ljubuškom, Heliodromu i Dretelju


"Naredio mi je da otvorim usta i isplazim jezik. Ugasio mi je cigaretu na jeziku a zatim natjerao da je pojedem". Ovim riječima je zaštićeni svjedok "CU" na suđenju šestorici bivših čelnika Herceg Bosne opisao svoj susret sa Ivanom Hrkačom Ćikotom u pritvoru HVO u Širokom Brijegu, gdje je pritvoren nakon hapšenja 10. maja 1993. godine u Mostaru. Ivan Ćikota, brat bivšeg komandanta HVO Maria Hrkača Ćikote koji je tih dana poginuo u akciji kod Doljana, ga je nakon toga prisilio da sam deset puta zaredom iz sve snage udari glavom u zid.

Svjedok “CU” je 1992. godine nekoliko mjeseci bio pripadnik Sigurnosne službe HVO u Mostaru. Armiji BiH se pridružio polovinom aprila ’93. kada je shvatio da bi moglo doći do sukoba između Hrvata i Muslimana. Tvrdi da je u rano jutro 9. maja 1993. godine HVO artiljerijom napao Mostar. Čuo je kako mostarski radio najavljuje akciju širih razmjera za “oslobađanje desne obale Mostara” i poziva Muslimane na predaju.

Svjedok se u momentu napada nalazio u zgradi “Vranice” u kojoj je bila smještena komanda brigade Armije BiH. Dan kasnije se zajedno sa grupom vojnika i civila iz "Vranice" predao snagama HVO. Pregovore o predaji je, kako je rekao, vodio bivši "Veležov" golman Enver Marić, koji je tu stanovao. Svjedok je, dalje, opisao kako je dotadašnji pripadnik Armije BiH i novopečeni saradnik HVO Juka Prazina sa svojim ljudima razvrstavao zarobljenike. Hrvatima je bilo dozvoljeno da odu gdje hoće, stariji Muslimani su odvedeni prema stadionu pod Bijelim Brijegom dok su mlađi muškarci odvedeni u zgradu Duhanskog instituta u Mostaru. Opisao je kako ga je tamo motorolom tukao Mladen Naletilić Tuta psujući mu “balijsku majku”. Kada mu je svjedok rekao da mu je majka katolkinja Tuta ga je nastavio tući još žešće. Umiješao se Juka Prazina koji je zaprijetio kako ga više “niko ne smije dotaći” da bi ga onda i sam nogom opalio u glavu.

Tokom zatočeništva u zatvorima HVO u Mostaru, Širokom Brijegu, Ljubuškom, Heliodromu i Dretelju više puta je, tvrdi, bio fizički zlostavljan i odvođen na prisilne radove. Kopao je, priča, zajedno sa ostalim zatvorenicima Tutin privatni bazen na Debelom Brijegu. Odvođen je i na prve linije HVO u Mostaru gdje je korišten i kao živi štit. Najgore je, prisjeća se, bilo u Šantićevoj. Jedan vojnik HVO ga je natjerao da sjedi na vrećama pijeska na liniji razgraničenja, a potom je s puškom oslonjenom na njegovom ramenu pucao prema linijama Armije BiH. Sjedio bi tako na vrećama i rukom pokazivao na rame signalizirajući tako vojnicima Armije BiH da ga gađaju u rame kako bi se riješio muka.

Pošto je glavno ispitivanje proteklo uglavnom u znaku požurivanja od strane sudija, svjedok se prije unakrsnog ispitivanja obratio vijeću rekavši kako on nigdje “ne žuri” i da je voljan da ostane do ponedjeljka kada će njegovo svjedočenje biti nastavljeno unakrsnim ispitivanjem optuženih i advokata odbrane.

Dijeljenje sadržaja