Izložba u Osnovnoj školi u Ahmićima

U ponedeljak 16. aprila, na 25-tu godišnjicu masakra u kojem je 1993. godine ubijeno najmanje 116 žitelja sela Ahmići i spaljeno 169bošnjačkih kuća, u ahmićkoj osnovnoj školi i u Historijskom muzeju BiH u Sarajevu, paralelno su otvorene izložbe pod naslovom “48 sati pepela i krvi”, što je bio šifrovani naziv operacije snaga HVO, započete u zoru 16. aprila 1993. u dolini rijeke Lašve.

Na obe izložbe predstavljeno je pedesetak fotografije koje je 16. aprila i u danima koji su sledili u Ahmićima snimio Giles Penfound, tadašnji vojni fotograf u sastavu Britanskog bataljona UNPROFOR, stacioniranog u Vitezu.

Izložbe su rezultat saradnje Historijskog muzeja BiH u Sarajevu i SENSE – Centra za tranzicijsku pavdu iz Pule, kojem je Giles Penfound – bez oklevanja i bez naknade – ustupio svoju kompletnu kolekciju fotografija snimljenih prije 25 godina u Ahmićima, naglašavajući da na taj način želi da oda poštu žrtvama i preživjelima koji i poslije toliko godina zauzimaju posebno mjesto u njegovom sjećanju i srcu.

Zahvaljujući Penfoundovim snimcima, masakr u Ahmićima je jedan od najdokumentovanijih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini. Penfound je bio među prvim “plavim šljemovima” koji su 16. aprila ušli u Ahmiće i svojom je kamerom ovjekovečio prizore pakla koje je zatekao: civile ubijene pred svojim domovima, ugljenisana tijela žrtava koje su pokušale da se sakriju u podrumima, spaljene kuće, minirane džamije, pobijenu stoku…Narednih dana, prilikom svakog povratka u spaljeno i napušteno selo, Penfound je na njegovim zgarištima otkrivao nove užase, da bi na kraju snimio i sahranu žrtava u masovnu grobnicu u Vitezu.

Ova izložba – napisala je u katalogu sarajevska pjesnikinja Adisa Bašić – “pokazuje krhkost ljudskog života i međuljudskih odnosa, njihovu dragocjenost i oprez sa kojim ih valja čuvati. Onda kad pristanemo da smrt neprijatelja nije važna, tad smo odustali od ljudskosti i dopustili da umre važan dio nas samih. Fotografije Gilesa Penfounda pokazuju da patnja jednog čovjeka nije izolovani problem nego da se ona širi kapilarno, utiče na cijeli mikrokosmos oko njega, a ostavlja trajne tragove čak i na one koji vjeruju da ih se ta patnja uopšte ne tiču.”

Otvaranju izložbe u Ahmićima i Sarajevu prisustvovali su Bob Stewart koji je 1993. godine komandovao Britanskim bataljonom UNPROFOR u srednjoj Bosni i Mark Harmon, vodja tima optužbe na prvom sudjenju za masakr u Ahmićima pred Haškim tribunalom. Prvog dana nakon otvaranja izložbu u Historijskom muzeju je posetio sudija Teodor Meron, predsednik Mehanizma za medjunarodne krivične sudove.

Izložba u Historijskom muzeju BiH u Sarajevu biće otvorena do 16. maja ove godine, a nakon toga biće postavljena u još nekim gradovima Bosne i Hercegovine, kao i u Zagrebu (u saradnji sa Centrom za suočavanje sa prošlošću Documenta) i u SENSE Centru za tranzicijsku pravdu u Puli.