Lider srpskih radikala u nastavku završnih reči više puta ponovio da se "ne odriče svojih četničkih vojvoda", ali tvrdi da činjenice govore da sa onima koji se pominju u optužnici, osim retkih susreta, nije imao ništa, odnosno da im nije slao dobrovoljce

Vojislav Šešelj smatra da tužilaštvo nije dokazalo nijedan zločin dobrovoljaca Srpske radikalne stranke (SRS) u Hrvatskoj i BiH i da su svedoci koji su to tvrdili ili povukli svoje izjave ili su "raskrinkani" u njegovom unakrsnom ispitivanju. U nastavku završne reči, optuženi je rekao da je među muslimanskim i hrvatskim stanovništvom možda postojao strah od "šešeljevaca", ali da se on ne temelji na činjenici da su njegovi dobrovoljci zaista činili zločine, već "na predrasudama koje su komunisti razvijali o četnicima".

Odgovarajući na tužiočeve navode o zločinima "šešeljevaca" na širem području Sarajeva, optuženi je rekao da za to nema dokaza i dodao da ga tužilac povezuje sa četničkim vojvodama u Sarajevu – Slobodanom Gavrilovićem Brnetom, Vasilijem Vidovićem Vasketom i Slavkom Aleksićem – kojima tokom rata uopšte nije slao dobrovoljce. Šešelj ne poriče da je pomenute "vojvode" povremeno obilazio, ali tvrdi da je to otprilike sve što je sa njima tokom rata imao. Nekoliko puta je naglasio da se "ne odriče svojih vojvoda", već samo iznosi činjenice. Jedini koga se u potpunosti odriče je bivši predsednik Republike Srpske Nikola Poplašen, za koga kaže da je "saradnik tužilaštva" i objašnjava da mu je titulu četničkog vojvode dao samo zato što se kao komandant "studentskog odreda" pred kraj rata istakao u borbama u banjalučkoj regiji.

Argumentacija optuženog je slična kada su u pitanju zločini u Mostaru i Nevesinju. Tvrdi da "šešeljevci" nisu bili na lokacijama na kojima su, po optužnici, počinjeni ratni zločini nad civilima i pozvao tužioca da identifikuje bar jednog dobrovoljca SRS koji je počinio neko krivično delo.

Osim za zločine u Hrvatskoj i BiH, Šešelj se tereti da je u svojim govorima pozivao na proterivanje Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovci i tako podsticao svoje sledbenike i lokalne vlasti da se uključe u kampanju progona. On tvrdi da je miting, nakon kojeg je, po optužbi, počelo iseljavanje Hrvata iz Hrtkovaca, održao u okviru predizborne kampanje i da nije pozivao na deportaciju Hrvata, već se zalagao za razmenu imovine između njih i Srba izbeglih iz Hrvatske. Ne poriče da se to i dogodilo, ali tvrdi da su "Hrvati bolje prošli", odnosno da su u Hrvatskoj dobili vredniju imovinu od one koju su napustili u Vojvodini.

Generalno, što se govora mržnje tiče, lider srpskih radikala smatra da se po odredbama međunarodnog prava kao krivično delo tretira samo pozivanje na genocid, ali ne i zagovaranje drugih ratnih zločina i zato je ubeđen da zbog svojih govora ne može biti osuđen. Naveo je i da je u ranijim presudama Tribunala zaključeno da se "verbalni delikt ne može tretirati kao napad", pa tako ni kao element progona.

Šešelj odriče svaku vezu sa Ostojom Sibinčićem, lokalnim nasilnikom iz Hrtkovaca koji se najviše isticao u nasilju nad Hrvatima, i ukazuje da to što se zalagao za njegovo puštanje iz zatvora ne znači da je odgovoran za njegova dela. Naglasio je da Sibinčić tada nije bio član SRS, a sličnu argumentaciju upotrebio je i juče kada je, poričući odgovornost za zločine u Vukovaru, Bosanskom Šamcu ili Brčkom, tvrdio da su se pojedini komandanti dobrovoljačkih jedinica u Srpsku radikalnu stranku učlanili tek nakon svog ratnog angažmana. Primera radi, tvrdi da je Predrag Milojević "Kinez", koji je u Beogradu osuđen zbog učešća u zločinu nad Hrvatima na vukovarskoj Ovčari, u to vreme nosio šlem sa petokrakom, a da je četnik postao tek naknadno.

Današnje izlaganje Šešelj je zaključio već više puta predočenom tezom o tome da su tužilaštvo i Tribunal "instrument mračnih sila" i novog svetskog poretka, čiji je "podli i podmukli zadatak" da "napakosti srpskom narodu" i Šešelja ukloni sa političke scene.

Optuženi lider srpskih radikala će svoju završnu reč nastaviti u utorak sledeće sedmice.

Dijeljenje sadržaja